Shibui ili shibusa

Marilyn Monroe. Ne treba objašnjavati tko je ona jer tko ju je jednom vidio, taj je više nije zaboravio. Svrstava se među deset najutjecajnijih građana SAD-a u prošlom stoljeću. Što je čini tako očaravajućom?

Ako pogledamo njene fotografije prije nego je postala slavna, upitnik je još veći.  Prije svega zato što na njima nije plavuša, nego ima svoju prirodnu, kovrčavu svjetlo smeđu kosu.  Općenito, izgleda neugledno, kao samo jedna draga, ali ipak obična djevojka. Ili ipak ne?

Nemoguće je ne zamijetiti njezin  osmjeh – dva reda zdravih, pravilnih zuba i pune usnice, pogotovo donju usnicu i lagano izbačenu bradu. Na onom svom najpoznatijem portretu, kojega Warhol umnožio do besvijesti, Marilyn drži bradu izbačenu prema naprijed dok se smije – ta njezina „porculanski“ zadebljana brada njezin je najveći adut, to joj je ono što je oko nje stvaralo ozračje nedokučive erotičnosti!

Nikada nije potvrđeno tko je njezin otac, ali  upravo ta brada upućuje na to tko najvjerojatnije jest. Naime Edward Mortensen po kome je mala Norma Jean dobila prezime Mortenson jer je njezina majka Gladys Pearl Monroe u posljednjem slogu pogrešno upisala o, umjesto e, zasigurno nije  njezin otac jer je bračni par živio razdvojeno znatno duže od devet mjeseci nakon kojih se djevojčica rodila. S druge strane majka je u to vrijeme radila kao rezačica filmova u Hollywoodu gdje joj je nadređeni bio Charles Gifford, čovjek  kome ne fotografiji portreta morate opaziti debelu donju čeljust i usnicu.

Pretpostavljam da je u govoru taj čovjek gurao tu čeljust naprijed, što ga je možda činilo privlačnim ženama. Bila je to sitna genetska greška, devijacija, koju je djevojčica ju je naslijedila, ali u kombinaciji s majčinim genima ostala je umanjena. Ako pažljivo promotrimo Marilynine intervjue opazit ćemo da joj u govoru brada lagano „bježi“ i da njen osmjeh slijedi kao nekakvo poravnanje,   poravnanje, vraćanje brade u ležište. Osmjeh s prekrasnim zubima, treba reći. 

Uostalom, poznato se Marilyn podvrgnula estetskog operaciji čeljusti i nosa. Nakon toga prestala je biti obična djevojka iz susjedstava i postala je posebna.  Dakle, sitna,na prvi pogled neprimjetna greškica prirode zaslužna je za njezin čar.

I to nije nikakva iznimka – sitna nesavršenost  u inače skladnoj cjelini ljudima je neodoljivo privlačna. Lafcadio Hearn,  Irac  koji je zapadni svijet upoznao s japanskim pripovijetkama, još je jedan primjer. Njegov život zaista bio zanimljiv i pun egzotičnih događaja, a najvažnije je svakako taj što se oženio i zasnovao obitelj u Japanu.  Kažu da je za to zaslužna činjenica da je bio slijep na jedno oko. Rođen je s oba zdrava oka, ali je lijevo izgubio u nekoj nesreći.  To ga je nagrdilo po ondašnjim shvaćanjima, ali ne i po shvaćanjima Japanaca ili bolje reći Japanki – upravo ga je ta greška činila zanimljivim, posebnim. (Možda ga je činila privlačnim i u Europi, ali su ljudi smatrali da ga moraju smatrati neprivlačnim!)

Japanci se svojim shvaćanjima i stavovima katkada doimaju kao izvanzemaljci, ali ako pogledamo pažljivije vidjet ćemo da samo naglašavaju neke stvari koje su poznate svim ljudima. Tako je  „fukinsei“ pojam iz japanske estetike koji znači uravnoteženu nesavršenost, primjerice bor na obali nagnut tako da jednom svojom granom gotovo dodiruje površinu vode, pa bi Marilyn i Lafcadio svojom pojavom bili primjeri za to.  Međutim, nesavršenost je i jedan od sedam elementa koji čine shibui ili shibusu. Koliko sam uspio shvatiti radi se o privlačnosti nedokučivosti, o predmetima, pojavama ili osobama koja uvijek pokušavamo nanovo sagledati. Na primjer, vino vrlo zanimljivog bukea koje nas privlači da ga pijuckamo jer ga svaki put za vlas razlike osjetimo i doživimo drugačije. Marilyn Monroe je bila takva, a vjerojatno i Lafcadio Hearn.        

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *