Jin i jang u svakodnevnom životu

Piše „Russia Beyond“ da je 27. svibnja 1947. godine Staljin potpisao ukidanje smrtne kazne u Sovjetskom savezu. Zar je to istina, to da je sam „nečastivi“ na čelu „carstva zla“ ukinuo ono suštinsko za takav politički sustav?!

Nevjerica je još veća ako znamo da je, podatak se navodi i u spomenutom članku, u razdoblju njegovih čistki ubijano u prosjeku više od tisuću ljudi dnevno!

Istina, odluka je pedesetih godina suspendirana, ali u ovom slučaju važna je namjera. Socijalistička revolucija provedena je radi stvaranja novog, boljeg, pravednijeg i slobodnijeg društva od kapitalističkog. To je uključivalo pravo žena na glasovanje, pravo na abortus, razvod braka, besplatno školovanje, besplatne zdravstvene usluge, besplatan stan  i još štošta drugo čega u „trulom kapitalizmu“ nije bilo i što je taj isti kapitalizam uveo da bi otupio oštricu nezadovoljstva proletarijata i njegovu sklonost prema revoluciji.  Kažu da bi čovjek čitajući ustav Sovjetskog saveza zaključio da je to raj na zemlji, a znamo da su stvari otišle u smjeru njemu suprotnog pola. 

Neću ovdje razglabati zašto je to tako, želim reći da je to zapravo uobičajeno jer život me naučio da ću uz svaku pojavu naći njenu suprotnost i da je praktično razmišljati tako. Ovo je zapravo pohvala kineskom principu jina i janga: crna i bijela polovica kruga zahvaćaju jedna drugu kao da se međusobno žele istisnuti, a u svakoj polovici stoji kružić suprotne boje. Zajedno čine stvarnost, život sam koji nije ni crn, ni bijel; ni pozitivan, ni negativan.      

Rim je sveti grad, ali i grad poznat po prostitutkama; Švedska zemlja poznata po visokom standardu življenja, ali zemlja s visokim postotkom samoubojstava; SAD su zasigurno vodeća zemlja u demokraciji, ali s milijunima ljudi u zatvorima; previše čistoće dovodi do bolesti jer imunološki sustav ostaje trom i nespreman za ugrozu; djeca kojoj roditelji daju i dopuštaju sve pretvaraju se u nezahvalne tirane i tako dalje, tako dalje.

Kršćanstvo je religija ljubavi  i mira iz čega proizlazi da kršćani nikada ne bi smjeli ratovati, ali kršćani su stoljećima ratovali između sebe, pokrenuli su dva svjetska rata, istrijebili niz drugih naroda, prouzročili smrt milijuna ljudi. A ipak, kršćanske su zemlje one u kojima su slabi, bolesni i nemoćni najzaštićeniji, u kojima običan čovjek jedva da treba biti na oprezu od nekog društvenog zla.

Veliki vjernici trebali bi biti ljudi na koje se možete osloniti, ali život me naučio da s njima treba biti na oprezu.  Oni sebi daju pravo da kažnjavaju druge za njihovo i opće dobro. I to kažnjavaju fizički, ne samo duhovno. Uz to su skloni obmanjivanju, spletkarenju i podvaljivanju, a nadasve ne propuštaju priliku koja čini lopova. Mislim da je to jedan od uzroka što broj ljudi koji idu u crkvu opada – ne žele biti s takvima jer s kim si, takav si.   

Oprezan sam kad čujem neku pohvalu jer možda je izrečena da bi pokuda koja slijedi bolnije udarila, oprezan sam kad je nešto previše lako jer možda se u tome krije neka zamka, ne odbacujem odmah kad čujem da je nešto loše i da ne valja, prije razmotrim ima li u tome nečega dobroga. Držao bih se načela jina i janga i da nikada nisam pročitao nešto o taoizmu. Jin i jang u svakodnevnom živu, poput joge, transcendentalne meditacije i koječega drugoga u svakodnevici. 

Dakako, ovo je pohvala Kinezima koji su takav pristup životu pojmili. Kinom vlada komunistička partija koja razvija kapitalističko gospodarstvo.   Za nas Europljane i zapadnjake općenito to se čini proturječnim, govorilo se da je to poput „drvenog željeza“, ali u Kina, što bi se reklo, vozi dalje i vozi vrlo uspješno. To je jednostavno tako.   

I da, Staljin je svojoj djeci čitao priče za laku noć. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *