Ukleti kanjon, četrdeseti dio

Ovaj put je on sjeo u  kanuom s Jubalom, ali s Nathanom je u drugi otišla i Salma, što mu opet nije bilo pravo. Salma i Nathan su veslali, a Dulce se i dalje odmarala. Između njega i Jubala odmarala se Ninel.

            Ploveći tako kanu uz kanu, stali su čavrljati kao na tržnici. Oni su doznali štošta o njihovom pueblu: o šašavom Gaetanu, o debeloj Luciji koja s lakoćom izdeveta svog mršavog supruga Armanda i gdje najbolje raste kukuruz, a one su od njih slušale o životu na ranču, kartanju u salunima i životu rendžera. Nathan je bio pošten, pa je priznao da se samo pokušao pridružiti im se.

            Spokojno klizanje zelenkastom vodom postupno se ubrzavalo, sada bi tek tu i tamo zaveslali da održe pravac. Uživali su u vjetriću koji ih je hladio. Braxton primijeti da sve djevojke imaju lijepe, snažne zube. To do sada nije primjećivao jer se još nikada nisu tako smiješile, još nikada nisu bila toliko sretne. I Jubal je prestao biti kockarski podozriv, sada je više izgledao kao zaigrani dječarac, a i onaj zavoj preko čela na neki ga je način uljepšavao. Nathan se više smiješio u sebi i zbog toga je izgledao stariji i mudriji. Braxton se upita kakva se promjena na njemu vidi. Odraz u vodi je nažalost bio previše mutan da mu to otkrije, ali bio je siguran da je i on dio velike, sretne obitelji.

            U tim mu se trenucima sreće učini da kroz razgovor čuje neku buku. Odbacio je to kao pričinu. Ali, ubrzo nakon toga kao da čuo neki šum. Upitao se što bi to moglo biti? Treći put je to bila i buka i šum i nešto treće i naglo podigavši ruku uzvikne: – Šutite! Šutite svi!

            Umuknuli su čudeći mu se.   

            Sad se jasno čulo, sad su svi jasno čuli – dolazilo je s prednje strane, iz smjera u kojemu su išli. Braxton je kao i svi upro oči onamo. Na svoj užas primijeti da se vrhovi stabala na obje obale naglo snizuju ili nestaju i da se rijeka više ne gubi u zavijucima u daljini, nego naglo nestaje pred njima. Da se preljeva kao kada iz lonca lijevaš vodu!

– Slap! Slap je pred nama, brzo na obalu! – vikne.

            Nastane pometnja. On je htio na obalu desno, a Jubal je zaveslao na obalu lijevo i kanu ostane na mjestu. Salma i Nathan složno su zaveslali na desno, ali njihov im se kanu nađe na putu, Sve je izgledalo da će pramcem udariti u njihov bok, ali oni u nastojanju da izbjegnu to udare svojim bokom u njih. Dva se kanua zavrte oko sebe kao u nekom plesu, a riječna struja im u tome pomogne.

            Trebalo se odvojiti jedan od drugoga, trebalo se usmjeriti prema obali ovoj ili onoj i trebalo je zaveslati iz petnih žila. Jer struja je nosila sve jače!

            Ploveći, držali su se sredine i matice i sada im je do obale trebalo nekih dvadesetak jardi. Okrenuli su  se lijevo jer je ondje stijenje na obali bilo manje. Zagasito sivo stijenje, dio one stijene preko koje se rijeka prelamala. Okrenuli se, zaveslali i o opet jedni drugima zasmetali!

            Veslali su, ali to više nije imalo učinka!

            Braxton je stao i s užasom pogledao u onaj tekući zaobljeni rub. Vidio je rijeku koje niže protječe zapjenjena. Kroz glavu proleti misao da pad iznosi nekih petnaestak jardi i da to nije tako strašno.

– Legniii! – vikne i polegne leđima uz kanu držeći se čvrsto za njegove rubove.

            Možda su ostali učinili isto, a možda i nisu – vodoravni kanu postane okomiti i dok je nestajalo njihove težine zaroni u mješavinu zraka i sitnih kapljica…

            Svi su vrisnuli kada su se okrenuli naglavačke. Samo na trenutak. Stropoštali su se pramcem, toliko je Braxton uspio vidjeti, a što se potom događalo,  teško je bilo odrediti.

            Zaroni je nekoliko jardi, među vodu i mjehuriće; činilo mu se da nikada neće početi izranjati. Kad ga je sunce opet ogrijalo, on je onako slijepljene kose i što kašljao, što hvatao zrak.

            Opazi neke glave oko sebe. Netko je, možda Jubal, vikao:- Lijevo, svi lijevo!

            Zapliva kao i svi prema lijevoj obali. Ali, opazi da netko pseći pliva na drugu stranu. Prepozna Salmu, ošamućenu.

            Zapliva iz sve snage prema njoj. Nije bilo lako stići je, ali uspije je ispod vode uhvatiti za ruku.

– Ja sam, Braxton! Plivaj sa mnom!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *