Ukleti kanjon, trideset i deveti dio

Približavanje rijeci najavila je prava šuma. Nedugo zatim našli su se na obali: zelena rijeka protjecala je dostojanstveno. Do suprotne obale se i dalje se moglo dobaciti kamenom, ali zamah je sada morao biti svojski.

            A gdje su kanui?

            Mogli su biti bilo gdje, privezani ili izvučeni na obalu. Braxton napomene da su možda ostavili nekoga da ih čuva i da zbog toga moraju pretraživati s najvećim oprezom.

– A što ćemo ako ih netko čuva? – upita Nathan.

– Zaboravio si pitati što ako je čuvara više – reče mu Jubal.

– Dobro, što ako je čuvara više?

– Maknut ćemo ih – reče Braxton.

– Hitac ne dolazi u obzir – reče Jubal.

            Braxton uzdahne, pa reče: – Salma ima veliki nož …

            Pogledi su im govorili da im sa zamisao ne sviđa.

– Možete mlatnuti nekoga kundakom … – predloži.

– Ili ga možemo zadaviti komadom tkanine … – pokuša biti dosjetljiv Nathan.

– Ma, koješta! – odmahne rukom Jubal.– Najprije moramo naći to što tražimo!

            Tragali su uz obalu, zavirivali među debla i grmlje uz nju, najprije nizvodno, a potom i, što im je bilo mrsko, uzvodno od mjesta na kojemu su se ponovo susreli s rijekom. Uzalud, ni kanua, a ni onih koji bi ih čuvali, samo je jedna kornjača požurila bućnuti u vodu.

            A onda, vraćajući se s mjesta na kojemu su zaključili da im je dosta traganja  uzvodno, Salma zastane i pokaže prstom u tlo: otisak stope!

            Svi pogledi skrenu lijevo, prema grmu između dvaju stabala. Požuri razgrnuti granje: unutra su, među šibljem, kao na nekoj stalaži, ležala dva kanua! Dva svijetložuta plovila izrađena od kore nekog drveta. Preko pramaca i krma ovijali su im se veliki šavovi od kože, koji su njihov izgled činili moćnim.Vrhove uzidgnutih pramaca krasilo im je nešto nalik na morsku zvijezdu urezanu u crveni krug, a istom crvenom bojom bili su im podcrtani i rubovi.

            Nitko ih nije čuvao.

            Dok su ih izvlačili iz grmlja unutra su lupala vesla, po dva u svakome. Odnijevši ih do vode, razaznali su ugaženu travu na mjestu na kojemu su izneseni. Bili su tako lagani da su ih morali pridržavati da ih rijeka ne odnese.

– Mislim da su za dvojicu, ali stat će po trojica – reče Braxton.

– U jedan mi, a u drugi cure? – upita Jubal.

                  Braxton i Nathan se pogledaju.

– Mislim da bi bilo pošteno da u svakome vesla po jedan muškarac – reče Ninel pomalo ljutito.

            Druge dvije to potvrde.

– Da, samo, onda nema drugog načina nego da u jednome budu dva muškaraca i djevojka,  a u drugome dvije djevojke i muškarac. Znači, jedna djevojka svakako vesla – objasni Nathan.

– Ja ću veslati!- reče Ninel.

            S obzirom na njenu punašnost, nitko nije sumnje da to može izvrsno obaviti.

– Stat ćemo putem i mijenjati se. Uvijek će se dvije djevojke odmarati, a jedna veslati – reče Braxton.

– A i nećemo morati snažno veslati, rijeka će nas nositi – reče Salma.

            Imala je pravo.

            Ukrcala se u kanu Jubalom i Nathanom; u drugi su sjeli Braxton, Dulce i Ninel. Braxtonu nekako nije bilo pravo što neće putovati sa Salmom. Uhvatio je jedan njen čeznutljiv pogled i odmah svoj skrenuo u rijeku. Pogledom je dopro duboko u vodu, ali ne do dna.

            Veslanje je bila čista radost jer struja ih je snažno nosila. Razgledavati obje obale i na njima krošnje koje bujaju, tu i tamo ugledati pticu koja preleti iz jedne u drugu, a one hrabrije i njima preko puta na drugu obalu, to je bio čisti užitak. Gdje nije raslo drveće pojavljivao se šaš, što je značilo da se tlo promijenilo. I strane kanjona su se razmaknule, pa su se činile nižima.

– Ovo je fantastično! – dovikne Braxton onima u drugom kanua, a nalazili se za pola njegove dužine lijevo i malo iza – Ako ovako nastavimo, možda smo do večeri na cilju!

            Jubal, sve veslajući, neodlučno slegne ramenima.

– Ali, možemo ploviti i noću ako treba. Bit će mjesečine – reče Salma.

            On joj se nasmiješi klimne glavom. Pogledala je u rijeku. Pitao se što je to pogrešno učinio da ju je naljutio.

            Stali su jednom. Otplovili su na suprotnu obalu jer im se ondje šaš činio rjeđim. Obavivši što su trebali, nastavili su ploviti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *