Dokle je Balkan i što je to Balkan?

Dokle je Balkan i što je to uopće Balkan? Nitko ne može točno odgovoriti na ta pitanja, a ipak s tim pojmom svi barataju. Neki kažu da Balkan počinje iza Hotela Esplanade u Zagrebu, drugi istočno od Trsta, a treći pak južno od Beča. Na misle na reljef i povijest, nego na stanje duha ljudi i to u negativnom smislu – misle na nered, netrpeljivost, svadljivost, nasrtljivost, bučan i nametljiv govor i učestalo psovanje i prostačenje.

Skloni smo pomisliti da se granice Balkana poklapaju s turskim osvajanjima u Europi. Turci su prodrli  nešto istočnije i sjevernije od Budimpešte i nešto sjevernije i zapadnije od Kijeva, pa ipak nitko ni Mađare, ni Ukrajince ne smatra Balkancima. Moglo bi se reći da je tako zbog toga što se  u tim krajevima Osmanlije nisu dovoljno dugo zadržale, ali ni  kod samih Turaka nećemo pronaći te osobine koje su navodno pronosili.

S druge strane u sliku Balkanaca sasvim bi se lijepo uklopili stanovnici južne Italije, recimo Kalabrezi i Sicilijanci. Zar Mafija, N’drageta i Camora nisu nešto što ih čini balkanskim? Zar se oni koje nazivamo Balkancima ne snalaze dobro u organiziranom kriminalu? A kad ste čuli za tursku mafiju?

Moguće rješenje „misterija“ sinulo mi je nenadano i, kako to u krimićima biva, na  neočekivanom mjestu i od neočekivane osobe. U svojim surfanjima Internetom naišao sam snimak visokopozicionirane osobe jedne pravoslavne crkve koja nekim svojim kritičarima i protivnicima poručuje:“Odjebite!“      

Tako što nikada ne bismo čuli od katoličkog biskupa, ali pravoslavni biskup, e to je nešto drugo. I sad, ako znamo da katolicizam pronosi duh starih Latina, a pravoslavlje starih Grka, koji je zaključak?

„Tek Grci su pravi Balkanci“, reći će mnogi koji su boravili u Grčkoj.

Olimpijada u Grčkoj 2004. godine postala je u jednom trenutku upitna zbog kašnjenja u izgradnji objekata. Na kraju je sve ispalo dobro. A što je s tim objektima danas? Većinom su zapušteni. Grčka financijska kriza buknula je zbog toga što su si Grci koristeći novac Europske unije dijeli lijepe plaće i mirovine, a radili su koliko su radili; petkom, uoči vikenda, uglavnom ništa.

Grčki jezik još od antičkih vremena obiluje bestidnim izrazima na svakodnevnoj razini. Primjerice: ako naiđe na prenapučeno mjesto li općenito gužvu, Grk će reći: „Kurva se događa!“. Ili, kada želi reći da ga nije briga, on će reći:“Serem se!“.  A ako želi reći da je nešto zabrljao, reći će: „Zajebao sam!“. Nije nam sasvim nepoznato, zar ne? Pogotovo ovo posljednje.

Bizant je stotinama godina vladao ili snažno utjecao na ovaj dio jugoistočne Europe kojim su se poslije širili Turci. Južna Italija je pod još većim utjecajem: prije nego su Rimljani uspostavili svoju vlast zvali su je Velika Grčka zbog brojnih grčkih kolonija, a i dan danas u Kalabriji nalazimo enklave Grika ili Grecanica koji govore drevnim grčkim narječjem!

Utjecaj grčkoga u hrvatskom jeziku je na primjer riječ „hiljada“, koja je postala nepoželjna jer da je srbizam,a mi imamo tisuću, ali hiljada je jednako naša kao i srpska jer je to  grčka riječ, koja u današnjem grčkom  „hilia“. Vrlo jasna utjecaj našao sam u svom lokalnom, labinskom narječju. Naime, jedan od mnogobrojnih izraza za muški spolni organ je „puca“. Pitao sam se dolazi li to od glagola pucati? A onda otkrijem da je grčki prostački izraz za tu stvar „pucos“!

Drugo, poznato je da portret žene na najslavnijoj slici na svijetu svi zovu Mona Liza, ali Talijani se mršte kada to čuju i za nju kažu „La Gioconda“. Ljudima s prostora Sjevernog Jadrana uglavnom nije potrebno objašnjavati zašto je to tako, mi znamo da „mona“ znači glupan, naivac, nesposobnjaković, netko koga možete poslati po šibice. A onda otkrijem da „moni“ na grčkom znači vagina! U talijanski je vjerojatno došlo preko Mlečana, koji su imali značajne posjede u Grčkoj.  Također, pretpostavljam da je riječ „mona“ u Firenci u vrijeme kada je Leonardo da Viči radio taj portret značilo „gospođa“ ili „dama“, ali kroz stojeća potisnuto zbog mogućeg prostačkog tumačenja.

Hvata nas nevjerica kada se suočimo s činjenicom da europska i sva zapadnjačka filozofija, znanost, umjetnost i kultura općenito imaju ishodište u tako „nekulturnom“ jeziku. Samo, treba znati da je naše poimanje grčke kulture u dobroj mjeri pod utjecajem latinskog i germanskog načina razmišljanja. I kao što grčki kipovi,  isto kao i latinski, nisu bili plemenito mramorno bijeli, nego obojani, za današnje pojmove, drečavim bojama, tako ni starogrčki jezik nije bio plemenito čist i uzvišen. Bio je jezik kao i svaki drugi, ni bolji, ni gori.

Da zaključimo: Balkanom možemo nazvati one dijelove bivšeg Bizantskog carstva koji su kasnije potpali pod vlast Osmanskog carstva i koji su u nekoliko stoljeće te vlasti ostali izvan tokova kojim je išao ostatak Europe. 

A što je bilo s Turcima tijekom stoljetnog boravka na bivšem bizantskom ozemlju? Pa, glavni grad Bizanta, Carigrad, postao je glavni grad njihovog carstva! Kao osvajači, nametali su svoj pogled na svijet i svoj način ponašanja, ali nema dvojbe da su Carigrad osvajali da bi nešto uzeli, a ne da bi nešto donijeli, a nisu uzeli samo materijalno, nego su, htjeli- ne htjeli, poprimili i nešto duhovno.

Grci tvrde da je baklava njihova, a ne turska slastica. Ja im vjerujem.   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *