Kapetan William Bligh, oličenje negativca

Vojnik izvlači  guvernera Novog Južnog Wellsa Williama Bligha koji se skrivao ispod kreveta. Propagandi crtež koji za cilj ima prikazati omrznutog Bligha kao kukavicu. Desilo se u tzv. „Rumskoj pobuni“, jedinom državnom udaru u povijesti Australije nastalom zbog toga što novi guverner Novog Južnog Velsa Bligh spriječio krijumčarenje ruma.  Williamu Blighu to nije prva pobuna u kojoj idu silom na njega, devetnaest godina ranije zapovijedao je brodom Bounty na kojemu je nastala legendarna pobuna.  Čini se da je bio jedan od onih tipova koji svojom tvrdoglavošću, bezočnošću i okrutnošću navlači mržnju na sebe. Jedan od onih kod kojih nemate izbora nego mrziti ga.

Tako sam mislio, a onda sam pročitao Blighovo pismo supruzi i nisam mogao zaključiti drugačije nego da ga je pisala inteligentna, obrazovana, suosjećajna i nadasve uravnotežena osoba. Nametnula se misao: je li Bligh nepravedno ocrnjen? Je li dijete svog vremena i ujedno žrtva svog vremena? Nešto poput grofa Drakule kojega su nazvali Cepeš jer je nabijao ljude na kolce. Treba oprezno razmotriti sve okolnosti prije nego mu sudimo. 

Uzmimo pobunu na Bountyju. Kako biste održavali red na brodu na kojemu posadu čine kojekakvi likovi skupljeni iz najnižih slojeva i to na posebnu dugotrajnom i posebno neizvjesnom putovanju? Pitanje za svakog kapetana broda. Jednako kao i za svakog časnika u vojsci i svakog trenera pionirske ili kadetske sekcije u nekom sportskom klubu. Može i za učiteljicu razredne nastave.

Hoćeš – nećeš, moraš kažnjavati, činitelj štetnog ponašanja mora svoje postupke osjetiti na svoju izravnu štetu. Pitanje je samo kako kažnjavati i treba li kažnjavati za sitnice da bi se preduhitrili veći prekršaji. Također, pitanje je tko kažnjava, je li to netko tko uživa u toj ulozi. Čini se kao da je Bligh bio upravo takav sadist koji je uživao kažnjavati ljude za najmanje sitnice i da je to dovelo do pobune na Bountyju, a i kasnije u Australiji. Ali, zapisane činjenice navodno ukazuju na suprotno: Bligh je kažnjavao blaže od drugih kapetana. Samo što je bio nepopustljiv i nepokolebljiv u uvođenju i držanju reda. (Ako nekome to nešto znači, rođen je horoskopskom znaku djevice, a takvi su ljudi sitničavi.)

Nadalje, treba znati da govorimo o osamnaestom stoljeću, o dobu baroka i apsolutizma. Teži se mehaničkom redu. Kao što o Drakulinom vremenu najbolje svjedoče ljudi nabijeni na kolac, tako ovo vrijeme možda najbolje oslikava ono što smo bezbroj puta vidjeli na filmovima: neprijateljske postrojbe vojnika stoje jedna nasuprot druge u savršenima redovima, jedni ciljaju u druge koji se zbog toga ni najmanje ne uzbuđuju, pri ispaljuju plotune od kojih na drugoj strani pada popriličan broj onih u prvom redu, a onda se uloge zamjenjuju: pucaju oni drugi, a ovi prvi se  ruše. Ne možemo se načuditi: kako, zašto?!    

Jasno da je kazna za napuštanje stroja bila smrt, i to možda i ne strijeljanje, nego, još gore, vješanje. Samo se takvim, nemilosrdnim metodama  moglo do vojnog uspjeha, samo se tako moglo stvarati zemlju u kojoj vlada red. Sve je to vrijedilo i za brod i za kolonije u kojoj su prvi naseljenici bili robijaši i prostitutke.

Pad Bastille, najznačajniji događaj Francuske buržoaske revolucije, koje je, pak, pomela barok apsolutizam zbio se tri i po mjeseca nakon pobune na brodu Bounty. Ne može se reći da ne postoji sličnost između dva događaja. Francuzi su se pobunili uvjereni da postojeći odnosi ne moraju biti takvi, da postoji i druga mogućnost, a isto je razmišljanje zapalilo umove većeg dijela posade Bountyja. Možda se i sam Bligh pitao mora li sve biti upravo tako, ali pučina drugog kraja svijeta nije bila mjesto za eksperimentiranje.  

Zasigurno su se mnogi drugi pitali isto, ali proći će još pedesetak godina prije nego društvo počinje pokazivati sućut za slabe, siromašne i nezaštićene, što je začetak onoga što danas zovemo socijalnom osjetljivošću.  

Kapetan Bligh izveo je jedan od najvećih pomorskih podviga ikada: nakon što su pobunjenici njega i njemu vjerni dio posade ostali nasred Tihog oceana u sedam metara dugom čamcu, on je uz pomoć osnovnih navigacijskih uređaja koje su mu ostavili prevalio 6.701 kilometar do prve civilizacije,a zatim se vratio u Veliku Britaniju i izvijestio o pobuni.  Osebujnim ga čini i to što je dvaput izlazio pred vojni sud i oba je puta oslobođen optužbi.  Iz navedenoga proizlazi da je bio jedan od onih koji čeličnom, granitnom, kevlarskom, ako hoćete, odlučnošću u provedbi svojih namjera i držanjem svojih stavova sebi stvaraju neprijatelje i postaju meta za klevete i materijal za demonizaciju. Pojednostavljeno, pretvaraju se u Pusta kojega na karnevalu spaljuju kao krivca za sve loše. I čine sjajnu podlogu za tipičnog filmskog negativca.

A što se tiče „filmskog Bligha“, poznajem takve osobe!  Svojom tvrdoglavošću, bezočnošću i okrutnošću navlače mržnju na sebe i za takvo ponašanje nema opravdanja. Vjerojatno zato želimo da William Bligh iz legende ostane zauvijek njihovo oličenje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *