More i ja


i gledam more gdje se k meni penje

i sve više prekriva krov kuće niže moje. Prije par minuta virile su dvije trećine krova, a sada je već progutano više od polovice. A trebala bi biti oseka!

i slušam more dobro jutro veli

a ja u sebi kažem: “Mnogima nije dobro!”  New York, London, Istanbul, Kalkuta, Šangaj, Tokio, Los Angeles više nisu gradovi koji se mogu posjetiti bez podmornice jer im iznad površine vire samo najviše zgrade, one koje dosežu više od stotinu pedeset metara visine. Pula je pod vodom, Zadar također, od Rijeke je ostao Trsat, dd Splita Split III, Šibenik se povukao oko tvrđave, pa Dubrovčani nastavaju Srđ. Dimnjak Termoelektrane Plomin sada strši usred uvećanog Plominskog zaljeva što se protegao do Čepićkog polja i tako prelio na mjesto nekadašnjeg  jezera. Istovremeno se unutrašnjost bori s rijekama i njihovim poplavama – Zagreb i Sisak sa Savom, Osijek s Dravom i Dunavom. A sve je sve to sitnica prema Rusiji gdje u Sibiru nastaju novi Amuri i Bajkalska jezera. A ja sam stao sam ovdje i ne mičem se više. Nemam  zašto, uvjeren sam. Mirano slušam kako more šumi i klokoće

i ono sluša mene ja mu šapćem

a moj šogor je meni vikao u uho: –  Budi pametan, spasi se barem ti ako si već odlučio  žrtvovati kuću i namještaj!

Moja je supruga odavno digla ruke od mene, uz pomoć sinova pokupila svoje stvari, auto i zlatnog retrivera koji je užasno cvilio sluteći da se nešto nesvakidašnje događa te otišla bez riječi. Ali  je ipak poslala brata da me pokuša urazumiti.

o dobrojutro more kažem tiho

dok šumno ulazi kroz moja dvorišna vrata  i počinje mi kvasiti cipele.

Šogoru nisam rekao ništa. Samo sam šutio i  češkao svoju bradu jednako bijelu kao i kosu s kojom je spojena. To bi, valjda, nešto trebalo značiti, jamčiti nešto.

pa opet tiše ponovim mu pozdrav

            Ponovio sam mu tko zna koliko puta da je potop počeo točno onda kako  sam izračunao i da se odvija točno onako i onom brzinom koju sam predvidio.

a more sluša pa se smije 

            jer počinje dirati moje kivije. Brrr, kako je hladno!

            A kako su mi se samo smijali u Europskoj uniji, u Ujedinjenim narodima, u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji … Tko bi nabrojao sva vrata na koja sam uzalud pokucao. Mislili su da sam samo tamo neki čudak s jednom nogom na psihijatriji. A ja sam samo imao tri čiste kao onomad onaj koji se upitao kamo, dovraga, svi ti freoni odlaze, pa je uzeo olovku i komad papira te izračunao da nam slijedi ozonska rupa. Evo vam sada ozonske rupe i efekta staklenika!

pa šuti pa se smije pa se penje

nezaustavljivo. Već  mi je prešlo preko pojasa i ne namjerava stati. Ali, da odem, značilo bi da ne vjerujem sam sebi. Zato ostajem

i gledam more gledam more zlato

            koje takvo zbog žućkastog odsjaja prljavštine što po njemu pluta. Zadaje na kanalizaciju, šumi i klokoće jezovito valjajući sa sobom daske, granje i svi silu plastičnih kanti i boca. Ali, neka je tako i neka je hladno kao vjetrić što pirka noseći sivim nebom svu silu klaučućih galebova, ja ga ipak volim!

i gledam more gdje se k meni penje

            i sve mi se čini da staje, ali to ja pokušavam sam sebe prevariti – ono je već daleko iza mene, napalo je lozu i trešnju i uskoro će se preliti preko stepeništa što vodi u podrum i pokucati na njegova vrata. Javlja se primisao da sam možda trebao poslušati ženu i šogora… Ali, to je samo primisao!

i dobrojutro kažem more zlato

            drago mi je što si mi došlo jer uvijek si mi bilo drago i uvijek sam želio imati kuću pored tebe da mogu, onako s kraja, zabaciti udicu kad mi se prohtije. Ali zemljište je u Rapcu bilo preskupo, imao sam novaca tek za ovo u Gornjem Rapcu, na više o stotinu pedeset metara nadmorske visine. Morao sam graditi na dnu slijepe ulice i k tome na brežuljku poviše svih ostalih kuća u ulici. 

i dobrojutro more more kaže

            i moje ruke počinju plutati, a tijelo se već naviklo na temperaturu. 

            Što nedostaje ovom hladnjikavom vremenu usred srpnja? Zapravo su mi smetale one ljetne vrućine i preznojavanja, ono dozlaboga dosadno cvrčanje cvrčaka kao cvrljenje čvaraka. Ova mi svježa klima puno više prija! Zašto mora značiti katastrofu ako su se arktički ledenjaci otopili i ako je tako nastala hladna voda što sprječava Golfsku struju da dođe do Sredozemlja? Sve su to prirodne pojave.

i zagrli me more oko vrata

            a ja sam sebi ne dam da onako plutajući odem ni milimetra unatrag! I da učinim to, koga bih prevario? Sebe? Ne, rekao sam da ću stajati ovdje i stajat ću do kraja!

            I počinjemo se ljubiti

i more i ja i ja s morem zlatom

            a ono mi prekriva usta i kvasi potiljak. Zabacujem glavu, ali ono nastavlja prema nosu. Priznajem strah! Trzam se i odmičem …

sjedimo skupa na žalu na vrh brijega

            Zapravo žala još nema, ja sjedim na betonskim stepenicama, ali budući da će ih valovi pretvoriti u pijesak. Eto, barem sam dokazao sebi da sam tvrdoglav čovjek. A sada se treba presvući i poći k svojima. Počinjem drhtati, mogao bih se prehladiti. Dižem se i krećem ostavljajući za sobom mokre stepenice. Bacam još jedna pogled preko ramena i ….

            Nije li se more već trebalo preliti u moj podrum? Nisu li moje bačve već trebale lupati u njemu povaljane silom nadiruće vode. A ona  grančica mladog limuna, nije li bila potpuno potopljena, a sada joj vire gornji listovi? I izranjaju donji? Da, more se počinje povlačiti!

            Mala greška u proračunu, možda peto decimalno mjesto i zato je raslo dva metra više nego što sam predvidio. A sada će se povući tri- četiri metra niže zidića što opasuje dvorište i stabilizirati se, siguran sam! Od stare ću ceste napraviti šetnicu i mol, pa ću privezati barku koju sam oduvijek htio imati te s njome odlaziti u ribolov o čemu sam također oduvijek maštao.  Moja će kuća biti prva zgrada Novog Rapca!  

            Pljusak! Očima tražim uzrok i približno na mjestu gdje je potopljena susjedova garaža nalazim koncentrične krugove koji se šire. Idućeg časa u blizini njih iskače krupna, duguljasta riba srebrnkaste boje i ponovo glasno pljuska uranjajući. Losos? Ili možda bakalar? A govorili su o selidbi tropskih vrsta na sjever!          

            I, evo mene, prvog Novorapčanina, kako hitam presvući se da bih se vratio s priborom za pecanje!

i smijemo se smijemo se moru  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *