Chandrasamudrayatra1


Lebdjeli su u tišini, i oni i njihove misli.

            Savršen let na Mjesec, slijetanje na svijetlu, pa na tamnu stranu, povratak u Zemljinu orbitu i onda ovo! Požar od eksplozije ugašen je, ali sustavi za radio vezu i upravljanje ostali su neupotrebljivi. Kroz prozor vide spiralu ciklone nad Meksičkim zaljevom koja postaje sve veća, što znači da Chandrasamudrayatra naglo, prenaglo ulazi u atmosferu, a oni ne mogu učiniti ništa da to spriječe. Našli su se na kraju svog ovozemaljskog puta visoko iznad Zemlje!

            Simba pročisti grlo,  ipak je on bio zapovjednik, pa progovori – Gospodo,  sve je proteklo izvanredno, ali izgleda da je Kali2 zatržila svoju žrtvu.       

– Raspast ćemo se iznad Indije i s obzirom na to da je ondje noć, zablistat ćemo na nebu poput kometa. Sav će nas narod vidjeti i ostat zauvijek ćemo živjeti u njegovoj predaji – reče navigator Rama.

– Imamo ampule s cijankalijem, treba samo zagristi u njih, ali ja mislim da bi to bilo kukavištvo, pa odmah kažem da to neću učiniti i da ću ostati priseban do kraja. Uostalom, patnja ne bi trebala dugo trajati – reče tehničar Veda odrješito.  

            Druga dvojica klimnu glavama u znak slaganja. Potom će opet Simba: – Najviše mi je  što sinu neću donijeti komad Mjeseca koji sam mu obećao.

– Žalim neizmjerno što neću upoznati svoju zaručnicu. Roditelji mi nisu htjeli pokazati ni njenu sliku, trebalo je to biti iznenađenje kada se vratim – reče Rama.

– Jadna moja baka! – reče Veda – Na odlasku me poljubila  i rekla mi da se čuvam. Umrijet će od tuge što me morala nadživjeti.

–  Zauzmimo svoja mjesta! – zapovjedi Simba i oni pođu pričvrstiti se pojasevima za sjedala.

            Tri para crnih očiju i brkova nijemo su se prepustila sudbini. Samo se Simba još jednom oglasio: – Gospodo, bila mi je čast letjeti s vama!    

            Očekivali su zastrašujući huk sve gušće atmosfere, jaru koja sve proždire, gušenje i ključanje mozga.

            Ništa se od toga nije desilo.

            Simba je pri pogledu kroz prozor ugledao pomaljanje sunca iza velikog svjetlećeg luka:- Udaljavamo se! Višnu3 nas je spasio!

            Shvatili su da im orbita mora biti silno izdužena, pa će u apogeju4 otići vrlo daleko, a u perigeju5 se vratiti vrlo blizu. Tu će ih atmosfera, ma koliko bila rijetka, usporavati, pa će nakon nekoliko krugova toliko izgubiti na brzini da će pasti na Zemlju, ali ovaj put možda brzinom kojom se neće raspasti.

            No, Chandrasamudrayatra se nije vratila! Sati su prolazili i sve im je sve lakše bilo pri pogledu kroz prozor obuhvatiti Zemljinu kuglu.

– Brzina nam je veća od jedanest cijela dva kilometra u sekundi, napuštamo orbitu! – reče Rama.

– Odletjet ćemo u svemir – reče Veda – Ipak ćemo morati upotrijebiti ampule kada nam ponestane hrane ili energije za uređaje! Šiva6 nije dopustio da ovo prođe bez njega.

– Tješi me što ćemo imati grob kakav nikada ni jedan čovjek nije imao – kružit ćemo s asteroidima oko Sunca – reče Simba.

– Hoće li nas naši moći vidjeti na noćnom nebu kao svjetlu točkicu? – upita Rama

– Ne uvijek, ali budi siguran da će biti vedrih noći kada će nas promatrati teleskopom. Tada će s  ponosom će govoriti: “Eno posljednjeg počivališta naših junaka”! – reče mu Veda.

            Dugi sati prolazili su u tišini i lebdenju. Očekivali su da će narasli Mjesec proći ispred njih i propustiti ih u beskrajno crnilo gdje će ona, kada im otkaže napajanje  ili im ponestane hrane, što već prije bude, kutnjacima zdrobiti ampule…

            I  jest, Zemljin satelit je preletio ispred njih, ali nije posve nestao s prozorčića, dapače, počeo se vraćati!

– Povukla nas je Mjesečeva gravitacija! – uzvikne Rama.

– Ostat ćemo kružiti oko njega? – upita Veda.

– Ne – odgovori mu on – Idemo prema njemu pod preoštrim kutom! Kali je uporna i traži svoje!

– To znači …- zausti Veda, a umjesto njega reče kapetan: – Udarit ćemo i napraviti krater!  Uzvitlna prašina zastrt će cijelu površinu  i ljudima na Zemlji izgledat će da je Mjesečevo lice krvavo. Krater će nazvati, a ako bi drugačije, Chandrasamudrayatrin krater. Cijeli svijet će ga gledati za vedrih ljetnih noći, djeca će zapitkivati odrasle zašto to čine, a oni će im onda ispričati priču o tri hrabra indijska astronauta.

            Vezali su se za sjedala očekujući kraj. Vidjeli su kroz prozor kako ono nalik na lice koje je preboljelo vodene kozice sve brže promiče. Kad se od luđačke brzine sve slilo u bezličnu masu, Simba kratko reče: – Gospodo, bilo je časno letjeti s vama!        

            Pitali su se hoće li čuti prasak ili uopće neće biti svjesni da je zadnji trenutak stigao.

            Niti su što čuli, niti je taj trenutak stigao!

            Umjesto toga Simba kroz prozor vidje kako se krateri smanjuju,  i to oni na Mjesečevoj strani koja se sa Zemlje ne vidi.

– Udaljavamo se!

– Prošli smo tik iznad površine, ali nismo udarili – reče Rama.

– Znači ipak ćemo skončati u crnoj dubini svemira! – uzvikne Veda

– Ne vjerujem, Mjesec nas je usporio, ostat ćemo kružiti oko njega – reče Simba

– Ako je ostalo brzine za to! Ako nije, past ćemo na njega! – reče Rama.

– O bogovi, odlučite se hoćemo li ili nećemo postati mala svjetla točka koju ljudi običnim dalekozorom mogu vidjeti kako kruži oko Mjeseca! – uzvikne Veda.

            Ono što se dogodilo bilo je da se nije dogodilo ništa. Niti su se od površine udaljavali, niti su joj se približavali, a nisu ni kružili oko nje.

– Pa, mi smo stali u drugoj Lagrangeovoj točci7! – reče  Rama.

– Ne vidimo Zemlju, što znači da ni oni na njoj ne vide nas! – reče Veda

            Kapetan Simba duboku udahne, pa reče: – New Delhi ne zna da smo ovdje, najvjerojatnije se pitaju gdje smo to izgorjeli u atmosferi. Ili, ako su nas ipak vidjeli kako se udaljavamo, zaključili su da smo zauvijek izgubljeni, a ako su nas ipak pratili i vidjeli da padamo na Mjesec, pitaju se gdje smo lupili. Vjerujem da dolje ima pametnih ljudi koji će zaključiti gdje smo. Uma8 je učinila najbolje što je mogla!

            Ostalo je još nešto što nije trebalo govoriti: mogu li poslati nekoga da ih spasi; tko bi riskirao svoj život zbog njihovog, a ako i bi, hoće li im do tada dostajati hrane i napajanja? 

            Lebdjeli su u tišini, i oni i njihove misli. I Chandrasamudrayatra. 


1    Na hiduskom “Putovanje na Mjesec”, ali isto tako može biti shvaćeno kao “Mjesečeve kompozicija, “Mjesečeva formacija” ili “Mjesečeva konstrukcija”

2    Zla boginja ili boginja smrti, negativno oličenje boginje majke Šakti

3    Dobar, kreativan bog

4    Točka u kojoj je tijelo u orbiti oko Zemlje najudaljenije od nje

5    Točko u kojoj je tijelo najbliže Zemlji dok je u orbiti oko nje

6    Zao, destruktivan bog

7    Točka u kojoj se poništavaju gravitacijske sile svemirskog tijela i njegovog satelita, pa treće tijelo, ako mu je masa mala, može ostati  nepomično lebdjeti.

8    Dobra boginja, pozitvno oličenje boginje majke Šakti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *