Ukleti kanjon, dvadeset i četvrti dio

– Gospodine poručniče, pogledajte ovo!- obratio se Martinez De la Conchi.

            Dočasnik je odvezao jednu od vreća na muli i razgolitio dio kipa. Braxton, Jubal i Nathan ugledaju glavu mlade žene s rupcem preko glave, sve obojeno žuto -plavo – bijelo te ulašteno. Prvi put jer do sada ih uopoće nije zanimalo što to nose kroz kanjon, važno im je bilo samo to da taj tovar treba isporučiti jer on znači kartu za povratak kući.

– Da, Presveta Bogorodica – reče poručnik, prekriži se, pa doda: – Dobro učvrstite taj teret, moramo ga neoštećenog donijeti u samostan Santo Pablo!

            Vojnici su pronašli njihovo oružje među poginulima i vratili im ga. Ništa nije bilo izgubljeno, sve je opet bilo tu, a put kroz kanjon bio im je osiguran.

Deseto poglavlje

            De la Concha je zapovjedio bacanje tijela u rijeku rekavši da je to najbolje rješenje za takve pogane. Dvojicu ranjenika sam je upokojio hicima iz revolvera.

            Nakon što je taj posao bio obavljen, zapovijedi uzjahivanje i polazak dalje. Njih trojica izvršavala su zapovijedi kao i svi ostali, koji su ih sa zanimanjem promatrali..     

            Braxton je poveo mulu za uzde smatrajući da će pokazujući pažnju prema kipu steći povjerenje čudaka koji zapovijeda. Nije se prevario, De la Concha mu se počeo obraćati kao vođi gringosa dajući mu tako status dočasnika.

– Divljaci su ostali s druge strane rijeke. Imali su desetak mrtvih i vjerojatno još toliko ranjenih, što znači da  su obezglavljeni i će se teško organizirati za novi napad – rekao mu je.

– Nikad se ne zna. Ratnika ima još barem toliko i možda u bijesu posrljaju u osvetu – reče Braxton na to.

– Moguće – složi se poručnik- ali do tada ćemo mi već biti daleko. Važniji su banditi. Oni su na ovoj strani, ispred nas su i vjerojatno su čuli pucnjavu i  sada barem kasaju, ako već ne galopiraju prema izlazu..

– Slijedili ste njihove tragove?         

– Eno ih ondje u šumi! Imali ste sreće da je naša izvidnica naišla upravo u trenutku kada su vas doveli na obalu. Mislim da tu milost morate zahvaliti kipu kojega nosite sa sobom.

– Kako vi kažete!

            Uskoro su ugledali  tragove kopita o kojima im je poručnik pričao. Vodili su u šumu,  bliže obroncima. Sljedeći ih, prešli su dva potoka. Tijekom stanke za ručak, a ručalo se brzo, bez paljenja vatre i u tišini, Braxtona je pratio osjećaj da nešto nije u redu. Shvatio je što kada je pogledao u vis, kroz krošnje: oblaci su sakrili sunce, nestalo je prošarice svjetla i sjene po ljudima i tlu.

-Bogami se naoblačilo – reče Nathan gledajući u vis.

– Znači, moglo bi nas noćas kiša oprati – reče Jubal – A ja nisam ponio kabanicu. To je na neki način i dobro jer nakon toliko dana u istoj odjeći već počinjem vonjati.

– Ne vjerujem da će biti kiše – reče Braxton gledajući u nebo – To je samo naoblaka.

            Tragovi su se na njihovo čudo počeli penjati uz obronak.

– Da se nisu odlučili popeti jer misle da su stigli iza naših linija – čulo je kako Gonzales govori poručniku.

– Kako oni mogu znati gdje su naše linije? – upita Martinez.

– To je moguće – odgovori De la Concha – Nisu glupi, a nije teško pretpostaviti da su linije po polovici kanjona i kada ideš pet -šest dana, prešao si polovicu kanjona i našao se s druge strane linije. U tom slučaju će isporuka kipa ipak malo pričekati jer naš je zadatak da ulovimo te nitkove.

            Braxtonu to nije bilo drago čuti, ali to ničim nije pokazao, samo se ispod oka pogledao s Nathanom i Jubalom i uvjerio se da dijele njegov stav.

            Stali su na točki s koje se pružao pogled na dio kanjona i rijeke.

– Možda su samo htjeli baciti pogled s visoka, da vide ima li koga iza ili ispred njih – reče Braxton poručniku.

            Poručnik ne odgovori ništa, nego iz bisage izvadi teleskop, pa njime osmotri dolinu. I dok je on gledao okolo, Braxton pogleda u nebo: posve se zatvorilo, preostalo je samo nekoliko tankih svijetlih granica između oblaka.

– Možda si ipak bio u pravu – reče Jubalu – Moglo bi nešto pljusnuti.

            Jubal zadovoljno klimne glavom, a Nathan reče. – Ako će pljusnuti, bit će to navečer, kada bi trebalo spavati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *