Neprijatelj mog neprijatelja

Što to znači imati prijatelja ili prijateljicu? Evo kako Wikipedija određuje prijateljstvo: „Prijateljstvo je pozitivan odnos između dvoje ili više ljudi, koji osjećaju međusobnu simpatiju i povjerenje. Osobe u prijateljskom odnosu se nazivaju “prijatelj” ili “prijateljica”.  Pojam se uobičajeno odnosi na osobe koje nisu u obiteljskoj vezi.“

A simpatiju kao temelj prijateljstva određuje kao „pozitivan osjećaj ili društveni afinitet prema drugoj osobi koji nastaje iz poklapanja emocija ili doživljaja razumijevanja prema njoj.“

Slažem se sa svime, ali čuo sam i jednostavniju i, rekao bih, životniju definiciju, koja glasi:“Prijatelj je neprijatelj mog neprijatelja“.

Meni se sviđa, ali siguran sam da se mnogima ne sviđa. Gruba je i suha, uklanja osjećajnu sastavnicu iz odnosa i svodi ga na golu korisnost, a neugodna je i zbog toga što pozitivan odnos određuje kao negativan, kao negaciju negacije – neprijatelj neprijatelja, pa proizlazi da je prijateljstvo zapravo svoja sušta suprotnost – neprijateljstvo.    

Samo, ako tu istu definiciju kažemo na nama bliskom slovenskom jeziku, onda nam ostaje malko drugačiji dojam: „Prijatelj je sovražnik mojega sovražnika.“

Slovenski naziv za neprijatelja nije zanijekani prijatelj nego onaj koji „ide s vragom“, onaj koji nam ne želi dobro. Dakle, onaj koji ne želi dobro onome koji ne želi dobro meni, moj je prijatelj jer napad je najbolja obrana, a taj mi je pomoć ili barem potpora u tom stavu.  

Slovenski, kao i većina slavenskih jezika, neprijateljstvo određuju pojmom vraga kao nositelja zla: ruski i bugarski imaju „vrag“, ukrajnski „vorog“, poljski „wrog“, bjeloruski “vorag“ . Hrvatski je u društvu s češkim, slovačkim i makedonskim: prvi imaju „pritel“ i „nepritel“, drugi „priatel’“ i „nepriatel’, a treći prijatelje i neprijetelj.(Što se tiče riječi za prijatelja, slavenski jezici uglavnom imaju svoju verziju te riječi, ruski koristi „drug“, što je u biti isto, a jedini koji iskače je bjeloruski sa „siabar“.) 

Na našoj su strani  romanski jezici: talijanski „amico“ i „nemico“, španjoski „amigo“ i „enemigo“, portugalski „amigo“ i „inimigo“ i francuski „ami“ i „enemi“, ali njihov predak latinski bio je nešto sasvim drugo sa svojima  „amicum“ i „hostium“.  Bio je bliži germanskim jezicima, koji  su jasni u razlikovanju prijatelja i neprijatelja, a k tome i jasno pokazuju isto podrijetlo riječi.

Opreka dvaju pojmova možda najbolje zvuči u njemačkom: „freund“ i „feind“.  Nizozemski je to „vriend“ i „vijand“, švedski „vean“ i „vijende“, norveški „vienn“ i „fjende“, danski „ven“ i „fjende“. U engleskom jeziku, koji se ubraja u germanske, ali ima jak romanski utjecaj te riječi glase „friend“ i „enemy“, ali postoji i zastarjela riječ za neprijatelja germanskog podrijetla – „foe“.       

S nama su albanski s „mik“ i „ormik“ te škotski i velški sa„caraid“ i „namhaid“ , ali općenito gledano u manjini smo. Arapski ima „sadiq“i „aleadui“, japanski „yujin“ i „teki“, kineski „pengyou“ i „diren“,  zulu „umnage“  i „isitha“, mađarski „barat“ i „ellenseg“, svahili „rafiki“ i „adui“, hinduski „mitr“ i „dushman“ . (Dalje potražite sami)

Mi, koji imamo zanijekanog prijatelja nekako u tom pojmu vodimo bivšeg prijatelja, prijatelja koji se pokvario, dakle podrazumijevamo da je prijateljstvo temeljno, normalno stanje i zato nas definicija zbunjuje, a oni koji imaju potpuno drugačije riječi, pogotovo oni koji ga dovode  u vezu s arhetipskim zlom, u njoj mogu naći  i zrnce poezije. To zasigurno ima utjecaja na naš doživljaj svijeta oko sebe. 

Prijateljstvo, dakle, ne bi bilo ništa drugo nego udruživanje iz koristi, prezira, pa i mržnje prema nekome trećemu. Najveća prijateljstva sklapaju se u ratu gdje moj život ovisi u suradnji s ljudima oko mene. Iz tih prijateljstava rađa se emocionalna povezanost koja nerijetko ostaje doživotno. Poznata je međusobna solidarnost ratnih veterana. Na takva se čuvstva misli kada se skladaju hvalospjevi o prijateljstvu.  Samo, pogrešno je misliti da nas takva čuvstva trebaju obvezati samo zato što nekoga smatramo prijateljem. Ne, prijatelj je samo osoba prema kojoj osjećam naklonost jer je protivnik mog neprijatelja.

Ali, kakva sam ja to osoba koja ima neprijatelja? Zašto mi je netko neprijatelj, zato što sam opasan, loš? Ljudi su obično skloni reći da ne mrze nikoga i da vole cijeli svijet – ljude, životinje i biljke jer ne žele imati nekoga protiv sebe ili biti shvaćeni kao netko tko bi se mogao okrenuti protiv nekoga. Zato se mnogi zgranuti zlobnim komentarima koje na društvenim mrežama o njima pišu anonimni trolovi i hejteri.

Prije više od dvije tisuće godine grčki filozof Aristotel, a taj je bio mudar, rekao je:“Tko je svima prijatelj, nije prijatelj nikome“. Ne možemo sa svima biti prijatelji, uvijek će nas netko mrziti i, još teže za priznavanje, uvijek ćemo nekoga mrziti; uvijek će nam netko biti neprijatelj i u uvijek ćemo nekome biti neprijatelji. I eto prostora za nastanak prijateljstva!    

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *