Lijenost – osobina svih živih bića

Lijenost je mana, jedan od sedam smrtnih grijeha jer je Bog odlučio da ljudi rade. Najjednostavnije se definira kao  nedostatak volje za radom ili trudom. Ne bi je trebalo miješati s prokrastinacijom, odgađanjem obveze zbog neugodnih osjećaja koja ona izaziva ili nekom drugom psihološkom barijerom, lijenost je čista štednja energije jer je ugodnije ne trošiti je i čuvati je za nešto neophodno.  Rekao bih da je lijenost vrhunac onoga što zovemo linijom najmanjeg otpora, obavljanja obveza uz najmanji trud. To je ljudska osobina, dapače, to je osobina svih živih bića.

Što radi ameba kada onako klizi i prelijeva se? Traži najpogodniji put do cilja,a to je onaj najmanjeg otpora. Staze i putovi općenito nastaju na crtama najmanjeg truda potrebnog da se savlada neka prepreka. Najbolje bi bilo da nigdje ne treba putovati. Takve su biljke, sve što im treba za život nalaze na mjestu na kojemu su rastu. Takve su i spužve, moruzgve, koralji i ostala morska biće pričvršćena za morsko dno i koja se hrane se iz onog a što im donesu morske struje jer zašto mijenjati mjesto kada ti hrana sama dolazi u usta?

Debela kućna mačketina koju hranimo kroketima s gađenjem će pogledati miša ako ga uopće i pogleda. Dobro, možda joj je lovački nagon tako jak da joj poremeti kontemplativni mir, možda se s mišem poigra, možda ga čak i usmrti, ali pojesti ga neće jer zašto zubima svladavati kosti, kožu i iznutrice kada sve to već imaš smljeveno u kroketima?

Životinje se ulijene ako iz njihovog okoliša nestane predator koji ih lovi. Najbolji primjer su brojne, dobrim dijelom izumrle, novozelandske ptice koje su u takvim uvjetima izgubile sposobnost letenja. Mi, ljudi, uvijek smo pticama zavidjeli na sposobnosti da se vinu u visine i polete kamo žele, a one su se tako ulijenile da su im krila postala preslaba za taj, kako se nama čini, božanski dar. Zašto se mučiti mahanjem krilima kada se i nogama može stići do onoga što ti treba, bilo na zemlji, bilo na drvetu?

Prvi čovjek koji je zajahao nekog kopitara ili papkara vjerojatno je to učinio u šali: „Evo, sada ti konju,  bivole ili nešto slično hodaj umjesto mene!“ Vjerojatno je bio mlad i možda su ga stariji u njegovoj zajednici prekorili zbog te prije svega ludosti,a zatim čina očigledne lijenosti jer pristojan čovjek hoda na svojim nogama. Promijenili su mišljenje kada su spoznali kakve uštede truda ta ludost donosi.  Dakako, izbjegavanje napora i ušteda energije na znači da tu energiju sada uopće nećemo potrošiti, odnosno da ćemo manje raditi.

„Mora postojati način da se uštedi taj golemi trud“, navodno je govorio Blaise Pascal i izumio prvi, mehanički stroj za računanje. Bio je jansenist, što je vrlo stroga inačica protestanata, a oni smatraju da radeći prinosimo žrtvu Bogu. Uložio je trud da stvori stroj  koji će njemu i drugima omogućiti da bolje i više rade.

Svi koji su služili vojsku shvatili su već u prvim danima da je svaki trud mimo onoga koji ti je zapovjeđen besmislen, osim ako ti to ne predstavlja neku razonodu, jer, ne brini,  već će ti netko od nadređenih naći neku „zanimaciju“, pa zato sjedi i odmaraj kad god možeš, dapače, prilegni i odspavaj malo ako ti se pruži prigoda. Kada imate to iskustvo uopće ne dvojite da su se tako ponašali robovi. Isto čine i oni na vrhu društvene ljestvice: carevi, kraljevi, bogataši i svi oni koji ne moraju zarađivati za život – energiju troše samo na ono što im se svidi i dok im se sviđa. Razlika je samo ta što ih nitko ne može protiv njihove volje natjerati na rad. 

I sad, s obzirom na to da sve živo ne radi ništa kada god to može, kada je to tako prirodno, trebamo li prokazivati, osuđivati i proganjati lijene ljude? (Zanimljivo, lijenog čovjeka trebali bismo zvati lijenac, ali  dovoljno je malo istaknutijih znakova lijenosti i odmah ide uvećanica lijenčina  ili pogrdno ljenjivac.) Da, mislim da treba!

Zato što nismo životinje, nego ljudska bića koja svoje nagone drže pod nadzorom i upravljaju njima. Točnije, trude se njima upravljati.  Treba imati razumijevanja ako netko u tom nastojanju popusti, ali isprike za neprestanu i trajnu lijenost ne može biti jer to znači da dotični svoje ljudsko postojanje ostvaruje na tuđem trudu. Za one koji nisu bili te sreće da se na lak način obogate, a nemaju zaposlenja, niti ga traže, jednako kao i za one koji ga možda ne mogu tražiti, a i kada bi ga našli, ne bi ga mogli raditi, koji su, dakle, prisiljeni ljenčariti kažemo da žive životom nedostojnim čovjeka, što znači da im život sliči životinjskom životu. Oni koji ljenčare po vlastitom izboru nisu ništa bolji.  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *