Ukleti kanjon, devetnaesti dio

–  Rekli su nam, ali…

– Rekli su vam, ali niste vjerovali jer kao i svi Gringosi mislite da je Meksiko pun glupana!

            Braxton je mučao.

– Što nosite na muli? – ubode nakratko kažiprstom prema muli.

– Kip za samostan Santo Pablo na kraju kanjona.

– Kroz kanjon gdje nema ni puta ni staze?! Znate li vi da postoji cesta do samostana?

– Svuda okolo su razbojnici, ne može se proći. 

            Indijanac se nasmije kao da je čuo nesvakidašnje dobru šalu. Smijao se muzikalno, mladenački.

– Tako dakle, nagovorili su tri glupa gringosa da im prenesu kip. Ali, zašto ste pristali na to? Samo iz pustolovine, a?

            Braxton se osjeti uvrijeđenim što ih smatra nezrelim dripcima.

– Tražit ćemo od redovnika da nam pokažu put do prelaska Rio grande, pa ćemo se vratiti u Države. – reče.

– Zašto se ne vratite putem kojim ste došli?

– Nesporazumi …Čekaju na nas s druge strane.

– Što ste ukrali?

– Konje.

            Time kao da je stekao neku Indijančevu naklonost, nešto kao kad se u oblačnom danu ukaže mogućnost da se sunce probije kroz oblake.

– Kako ti je ime? – upita Braxtona.

– Braxton. A tebi?

            Ostao je zatečen tim protupitanjem. Braxton ga je postavio kao netko tako mlad i naivan da ima pravo na to.     

– Zovite me Caballero, tako su me zvali dok sam živio blizu bijelaca. Moje ime na meskaleroškom jeziku ionako ne biste mogli izgovoriti.- reče, pa pokaže bradom na Nathana:- A ti, kako se ti zoveš?

            On reče svoje ime.

            Jubal požuri reći svoje prije nego ga je pitao. 

– Lijepo! –  reče Indijanac – Sada lijepo spustite ruke i otkopčajte pojaseve s revolverima.

            Poslušali su.

            Nakon što je oružje palo na tlo, Indijanac se obrati svojima na meskaleroškom. Oni smjesta prestanu ciljati i opuste se. Saslušali su još nekoliko njegovih rečenica. Dvojica, mrgud s nosom nalik na boksački i mršavko s nosom nalik na orlovski, nešto  ga upitaju i on im odgovori. Činilo se kao nastavak nekog razgovora u kojemu je puno stvari već bilo dogovoreno. Potom se opet obrati njima: – Ispratit ćemo vas do kraja kanjona. Ići ćemo sigurnim putem i pod zaštitom.

– Pod čijom zaštitom? – upita Braxton.

– Duhova. Ja  ću ih zazvati. Ja sam vrač i poglavica. Budite sretni da ste naišli na nas, sami ne biste nikada izašli.

            Oni primijete da je jedan Indijanac prišao vepru i počeo ga zarezivati kod prednjih nogu što je značilo da ga počinje derati. Dvojica im priđu i pokupe njihovo oružje.

– Pojest ćemo ovog vepra kojega ste nam pomogli uloviti – reče Caballero – A oružje ćete dobiti na izlazu. Nije pametno previše vjerovati  gringosima  

            Indijanci su znalački odrali vepra i raskomadali ga. Komade mesa pridružili ostalim komadima i iznutricama zamotanima u kožu i posloženima ispod stabla nedaleko jezera. Za to vrijeme su ostali, uključujući i Caballera, otišli u šumu, odakle se jedan vratio noseći mrtvog zeca za stražnje noge. Budući da se nije čuo hitac, a lovac je nosio luk i tobolac strijela, Braxton je zaključio da ga je doslovno ustrijelio.

            Od njih se nije se očekivalo da u ičemu sudjeluju, pa su besposleno tumarali okolo, zagledavali se u vodu jezerca uzalud tražeći ribe ili su jednostavno sjedili pod drvetom dosađujući se. U vrevi oko njih kao da ih nitko nije primjećivao i kao da ne bi primijetio da su jednostavno pokupili oružje, uzjahali i otišli, ali… Bili su zarobljenici  u nevidljivim okovima unutar nevidljivih rešetki.

            Očitovalo se to i kada su pošli dalje. Komade veprovine i ostali ulov Indijanci su natovarili na njihove konje. Razumjeli su bez riječi da ih trebaju povesti za uzde.

            Zašli su  su dublje u šumu i išli satima. Veći dio uz sjenoviti obronak kanjona, katkada ispod  litica koje su se iz njega bočile. Sunce je već odavno zapalo iza obronka i već je postajalo sumračno kada su  stupili u neku suhu vododerinu. Koraci su posebno odzvanjali, kao u nekom natkrivenom prostoru, a i jesu ih nadsvođivale grane krupnih stabala.             Nedugo zatim napuste vododerinu i koracima zagrabe širokom i dobro utrtom stazom uz obronak. Nekoliko je puta zakrivudala prije nego se odozgo začuo uzvik nalik na kliktaj škanjaca. Neki Indijanac iza Braxtona odgovori na isti način

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *