Wyatt Earp i Doc Holliday

Staro je pitanje mogu li muškarac i žena biti prijatelji? Rekao bih da je najpošteniji odgovor dao Nietzsche: „Muškarac i žena mogu sklopiti prijateljstvo, ali samo će ga uzajamna fizička neprivlačnost održati.“

Novo je pitanje mogu li dva muškarca i dvije žene biti prijatelji? Tako da nitko ne pomisli da među njima postoji fizička privlačnost ili osjećajna zanesenost? Ovo pitanje daje kolorit vremenu u kojemu živimo, vremenu potkraj drugog desetljeća 21. stoljeća i vjerojatno će se protegnuti na početak trećeg desetljeća.

Dakle, živimo u vremenu kada istospolni brakovi postaju legalni i kada se djecu odgaja da su homoseksualni lezbijski odnosi prirodni i jednakovrijedni kao i heteroseksualni. „Gay je O.K.“ i tko u vezi s tim izraz imalo sumnje konzervativni je papak kojemu slijedi pozamašni paket etiketa što ide uz to. Drugo je ono što ljudi doista misle o istospolnim vezama.

Čitam članak o muškom duetu. Veli jedan od njih da oni sviraju zajedno, druže se i tome slično, ali da „nisu ljubavnici“. Imao je potrebu to naglasiti znajući da će ljudi pomisliti to. Čini se da oni smatraju da „gay nije sasvim O.K.“ jer u protivnom im ne bi smetala mogućnost da netko pomisli da su ljubavnici.

I planetarno poznati 2Cellos, Luka Šulić i Stjepan Hauser, imali su potrebu u medijima isticati da se razdvajaju i da imaju djevojke. O Hauserovoj vezi s pjevačicom Jelenom Rozgom naveliko se pisalo, a o Šulićevojj djevojci nije s puno znalo sve dok se nisu vjenčali. Naravno, netko sada može reći da mnogi gayevi ulaze u heteroseksualne veze, pa i brakove da bi prikrili tu svoju sklonost.    

Živopisan primjer bojaznosti od homoseksualne interpretacije prijateljstva doživio sam sudjelujući na proljetnom planinarskom pohodu. Moj korak se jednom trenutku tako protegnuo da sam iza sebe ostavio skupinu u kojoj sam neko vrijeme išao i sustigao par gospođa u šezdesetim godina. Obradovale su mi se.

„Lijepo je da ste došli. Znate, nezgodno je vidjeti dvije žene same“, rekla mi je jedna od njih.

Da i sam budem „sumnjiv“ doživio sam prije desetak godina. Neočekivano sam se susreo s dobrim znancem kojega duže vremena nisam vidio, pa smo sjeli za stol u kafiću i raspričali se o ovome i onome. I tako raspravljajući, primijetim da nas s blagu podsmješljivim zanimanjem s jednog od stolova gledaju muškarac, žena i dijete, najvjerojatnije njihov unuk. Nisam tu činjenicu sebi mogao objasniti sve dok mi nije sinulo koji je dan – Valentinovo, takozvani dan zaljubljenih!

Dakle, oni su čuli da se na taj okupljaju zaljubljeni parovi, pa su izašli da bi ih pokazali unuku, a kako potraga nije bila osobito uspješna jer, u biti, bila je to večer kao svaka druga, pitali su se trebaju li našu radosti što smo se sreli protumačiti kao susret zaljubljenih. Kakvi glupani!   

U literaturi sam nailazio mnogo primjera pokušaja da se povijesne ličnosti koje su bili prijatelji proglasi za ljubavnike. Na primjer, njemačke pjesnike Goethea i Schillera. Trebala je to, valjda, biti analogija s  francuskim pjesnicima Verlainom i Rimbaudom koji su stotinjak godina kasnije doista bili u romantičnoj vezi. Što bi književni likovi Sherlock Holmes i dr. Watson mogli biti nego gayevi jer zašto su stalno zajedno i čini se kao da žive zajedno?

Čitao sam nagađanja o tome da je američki predsjednik Abraham Lincoln bio homoseksualac zato što postoji sačuvan zapis o tome da je prospavao noć dijeleći krevet s nekim muškarcem. Istina , uz to je išlo  i objašnjenje: sredinom 19. stoljeća obitelji su bile velike, pa su djeca i u dobrostojećim obiteljima dijelila krevet i stoga ljudima nije bilo ništa neobično postelju podijeliti s osobom koju su tek upoznali, pogotovo zimi kada su se tako mogli bolje ugrijati. 

U istom stoljeću u SAD-u, na Divljem zapadu, živjela su dva prijatelja koja bi mogli biti kandidati za gay vezu, ali to im nitko ne pokušava prišiti jer za to jednostavno nema mjesta. Oni su glasoviti revolveraši iz mitskog obračuna kod OK Corrala,  Wyatt Earp i Doc Holliday.  

Povezale su ih njihove nevjenčane supruge, u biti prostitutke. Dopali su se jedan drugome. Earpov otac bio je učitelj i zasigurno je svojoj djece pružio dobro temeljno obrazovanje, a Holliday je bio zubar, doktor stomatologije, koji se svojim poslom nije mogao baviti jer je bolovao od tuberkuloze. Vjerojatno su se sreli na istoj intelektualnoj razini, kakva je u njihovom okruženju bila rijetkost.

Nema dvojbe da je simpatija bila razlogom što je Holliday prislonio revolver u glavu nitkova koji je na ciljniku svog revolvera držao Earpa i tako otklonio smrtonosnu prijetnju. Smatrajući da mu je spasio život, Earp ga je uveo u klan svoje braće, što se Hollidayu, sinu jedincu koji je kao tinejdžer ostao bez majke, zasigurno dopalo jer je dobio ono što mu je nedostajalo – obitelj i braću.

Doc Holliday je Earpove pratio u obračunu kod O.K. Corrala i potom im se, premda teško bolestan, pridružio trotjednoj potjeri za banditima koji su ubili Morgana Earpa, Wyattova brata. Sve u sedlu bespućima Arizone. 

„Našao sam u njemu dobro društvo i odanog prijatelja“, kazat će Earp u starosti, u vrijeme kada su konje već zamijenili automobili.

U 19. stoljeću prijateljstvo se cijenilo, pravi gospodin birao je prijatelje i prosuđivao se po tome u čijem se društvu pojavljuje. Teško je to nama shvatiti kada imamo Facebook, ali , pogledajmo malo bolje – ta se društvene mreža temelji upravo na tom pristupu.

Wyatt Earp i Doc Holliday vjerojatno su najjasniji primjer prijateljstva dvojice muškaraca i ako se pojavite negdje sa svojim prijateljem i opazite poglede ispod oka, sjetite se njih.

Primjer pravog ženskog prijateljstva? Možda Ivana Knoll i Nives Celzijus?

I da me netko ne bi proglasio homofobom, reći ovo: „Ima svoje preferencije.“

Naime,  Amerikanac bijelac objasnio mi je što oni kažu kada ne idu na događaj na kojemu će skupiti puno Afroamerikanaca: „Nisam rasist, ali imamo svoje preferencije.“

I to je točno. Točno je i kad isto to kažu Afroamerikanci. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *