Mrtva sezona, trideset i drugi dio

Zatečeni Miran je ustuknuo, pa odskočio. Zoran odbaci vreću, koja je bila gotovo prazna, pa skoči na pult s obje noge. Htio se baciti na njega, ali on je uzmaknuo još više, pa je skočio na tlo i dočekavši se na noge smjesta nasrnuo  hvatajući ga ispruženim rukama za vrat. Miran, ljut na sebe što se dao iznenaditi, nije imao namjeru biti žrtvom; učinio je ono što se jedino moglo: pod naletom se zavalio na leđa, pa još nogom podupro tijelo koje je padalo preko njega. Zoran tako lijepo odleti iza njegova glave!

            Miran je istog trena ustane okretnošću divlje zvijeri žedne krvi! Valjda mu je nešto od onih silnih klipova s YouTube ušlo pod kožu,a ako nije – nije važno!

            Stigao je vidjeti kako Zoran s potiljkom na podu leđima i stražnjicom udara u spravu za bildanje leđnih mišića povlačenjem  čelične užadi. Onaj donje koji je bildao prsa sjedeći prestao je stiskati, onaj na klupi je požurio spusti šipku na dva stalke pored glave, a cura je okrenula glavu i usporila trčanje.

            Zoran požuri ustati i vratiti se u borbu.  Dok se sagnut okretao, Miran ga htjedne udariti nogom u glavu kao da u nogometu udara loptu, ali požali zbog toga što mu je zaustavio nogu i izvrnuo stopalo. Uspio se kako – tako izvrtjeti i baciti u stranu da mu zglob na bude slomljen. Ali, dok se kotrljao, Zoki je već bio na njemu: zajašio je njegov trup i stao ga pljeskati po glavi.

            Branio je se rukama, izmicao glavu, pa ga bubotci nisu pogađali punom snagom, ali nalazio se u klopci. Na trbuhu mu sjedila bijesna, nabilda na životinja. U očaju gurne prstima prema Zoranovim očima. Dobio je snažan bubotak u čelo iznad svog oka, ali kažiprst je našao prst do Zoranovog oka. Zoran vrisne i zanese se unatrag, a on izvuče desnu nogu ispod njegova bedra, pa upre njome u njegov kuk i tako ga skine sa sebe.

            Obojica se nađu na leđima. Zoran je bio mrvicu brži i dok se Miran još dizao, on ga je već obuhvaćao rukama sa strane. Nagonski, da ga otrese, Miran trzne trupom i udari laktom u stranu. Pogođen u nos, isključen, Zoran se sruši natrag, na niski stalak s utezima za ruke poredanima po težini. Kako je udario leđima, pa pao na tlo, za sobom je povukao  dva utega od desetak kilograma. Jedan mu je u padu udario po podlaktici desnice, a drugi bridom na njeno rame, pa je potom prije tla odskočio od njegove butine.

            Miran zgrabi najlakšega, onoga imao je samo dvije tanke pločice sa strane, pa krene prema Zoranu. Da mu, ako treba, njime polomi ruke ili noge kojima će ga napasti. Ali nije morao: Zoran je  ležao zavaljen na tlu,  ustiju i brade okrvavljenih od krvi iz nosa. Lice mu se zgrčilo, izgledao je  kao indijanski totem s krvavim hitlerovskim brkovima – plakao je!

            Ne od boli, nego zato što se slomio u sebi. Miran odbaci uteg na tapison pored stalka.

            Paket je ostao na pultu.

            Ono troje ga je zabezeknuto gledalo kako odlazi.

Sedamnaesto poglavlje

            Čelo mu se orosilo znojem, kako je brzo hodao prema Glavici. Nosio ga je adrenalin. Htio je vidjeti njeno lice – to će biti doživljaj!

            Ipak je malo usporio do vrha, nije htio stići potpuno zapuhan. Da, treba početi trenirati nešto.

            Stao je pred ulaz i pogledao parlafone. I počeo se smijati. Pored jedne je tipke pisalo”Fam. Strudel”! To su oni Austrijanci – “slastičari” neki! Drugo je bilo njeno: “Turkovina”. Nikad čuo!

            Pritisne tipku.

– Tko je? –  glas je bio pjevljiv.

-Adritaic Express, dostavnica za vas! – bubnuo je prvo što mu je palo na pamet.

            Vjerojatno je nešto naručivala Internetom. Ako prođe-prođe!

            I prošlo je – brava je zazujala! Brzo gurne vrata i otvori ih.

            Granit na stepeništu još je mirisao novošću.

-Ovdje sam! – čuo se onaj isti glas odozgo, s druge etaže.

            Očito, htjela ga poštedjeti traženja jer je, kada se uspeo hitajući po dvije stepenice, ugledao poluotvorena vrata; srednja, između dvaju zatvorenih koja nisu imala imena pored špijunki.

            Otvori vrata do kraja i uđe u stan. Ormar, vješalica, cipele – ništa posebno, ali ipak se osjećao neki poseban, nedokučiv miris. Ili je on to samo umišljao?

            Ona se pojavi na vratima kuhinje. U Jeans hlačama koje su ocrtavala širinu njenih bokova i plavom džemperu kojega su napinjale dvije stršeće polulopte. Bile su to zapravo male grudi, ali kod nje – kod nje su i male bile velike!

            Kad je potražio utočište za svoj pogled najprije ga je našao u crvenkastoj, kanom ofarbanoj ravnoj kosi do ramena. Ubrzo se prebacio na njene elipsoidne oči: desno oko kao da joj je  bilo smješteno malčice više nego drugo! A usta, tračak deblja i šira nego što bi trebala biti, otkrivala su nizove zdravih i jakih zuba.  Zato što je zinula!

            Zinula je ugledavši ga, njega, koji se nije usudio pogledati se u ugledalo na ormaru pored kojega je prošao!

– Šta hoćeš?! – najradije bi se bila naljutila,  ali strah da će time naljutiti njega bio je jači.

            Vratio se do vrata, zatvorio ih, pa ponovo okrenuo glavu prema njoj. Sada bi se trebao nasmijati kao Drakula, kao Bela Lugoši: “Bu – hu, ha – ha – ha!”         

            Pobjegla je u dnevni boravak kada je pošao prema njoj. Nije žurio onamo. Našao ju je pored niskog stolića između kauča i televizora.

– Što hoćeš? – zvučala je kao da se godinama poznaju.

– Mi se poznajemo?

– Nismo se upoznali, ali znam te, ti si Miran, radio si na brodu.

            Godilo mu je što ga je zapamtila jer ne bi ga zapamtila da joj se nije sviđao. Primijetila je tu promjenu na njemu. Bilo mu jasno da je to primijetila i da se zbog toga počinje osjećati moćno. Ali, on je tek počinjao.

–  Jesi li možda čula čime se Džafer i ja bavimo zadnjih dana?

– Ne.

– Pa, da ti objasnim to ovako: ja upravo dolazim iz Zoranovog fitnessa, potukli smo se i zato izgledam ovako, kao da sam izašao iz japanskog crtića .

– Kakve to veze ima sa mnom?

            Samo je nastavljao pripovijedati: – Smrad mi je podvalio drugu u auto. Meni i Džaferu. Šturmbanfirer je najprije bio kod njega i njega su uhitili. Ja sam se izvukao.

– Pa, što? Što ja imam s tim?

– A podvalio mi je zato što mi se Junky htio osvetiti što mu nisam platio za informaciju. Vidjeli su vas, znaš, na Tamarisu. Narkomani. Tamo se skupljaju.

            Zastao je da je osmotri. Disala je plitko, vime kao da se ispuhalo za atmosferu.

– Nagovarala si ga da ubije Vllasija, je l’ tako? Htjela si istisnuti Teutu i srediti se s Vllasijem i zamalo ti je uspjelo. Zato si one kišne noći ušla u “Planet Ice”, da ga uvjeriš da je ostavi jer se nećkao. Ali, Vllasi je na kraju odlučio vratiti se ženi. Što je sigurno, sigurno je. Zato si ga zamrzila. A od ljubavi do mržnje je ovako – reče i pucne prstima.

            Nije namjeravala ništa reći.

– Znaš tko je to rekao?- upita je.

– “Ko?

– Goebels.

            Naravno da ona nije pojma imala  tko je bio Goebels, ali uživao je ljutiti je intelektualizmom.

– Zato si otišla kod Zokija i ponudila mu za lovu likvidira Vllasija. Znala si da je bio u zatvoru i da je podložan sugestiji, to svi znaju. Njemu je, glupanu nepromišljenom, to fino zazvučalo i on je pristao. Ipak, ubojstvo na duši, to je bilo previše. A vjerojatno je pomislio i na svoju slabost. Ukratko, otkazao ti je.  Tada si zamrzila i njega. Jer ti kada mrziš, onda mrziš!

            Nije ju uzrujao njegov podrugljiv ton. On metne ruke u džepove jakne, pa s noge na nogu učini još korak dva – bliže.

– Odlučila si da ćeš stvar sama riješiti. Samo … – hinio je na trenutak zamišljenost gledajući u strop, pa ju je ponovo pogledao i rekao:- Zaključila si i da ti treba pomoćnik. Mrtvaci se ne kreću sami i jako su teški. 

            Okrenula je glavu od njega kao da ju je pljusnuo. Nosnice su odavale njeno nekontrolirano disanje. Skoro da mu ju je bilo žao. Ne, Mirane, budi gad!

– Zato si zavela Lina. Nikad pičke vidio, a sada, evo, ima love da naruči kurvu, em mu komad iz snove širi noge! Izgubio je pamet, bio je spreman sve učiniti samo da ne ostane bez tebe. Toliko si mu pomutila pamet da je pristao i sudjelovati u ubojstvu! 

            Naglo ga je pogledala, ali pregrizla to što je htjela reći.

            Prišao je još korak bliže. U stanu je bilo toplo. Raskopčavajući jaknu nastavio je govoriti: –

Namamila si Adema ovamo na Badnjak. Ne znam kako, vjerojatno si mu obećala tko zna kakav seks, ali to nije važno. I onda … Dala si mu čaj u kojemu si skuhala malo oleandra. Srčana aritmija, slabost … Uvjerila si ga da mu je to od stresa ili tako nešto i da treba otići na Hitnu. Rekla si mu da ćeš ga odvesti svojim autom. Badnjak je, svi su u crkvi, tko bi vas  mogao vidjeti dok izlazite iz zgrade? A kad je sjeo na suvozačevo mjesto, e tada je iskočio Lino sa stražnjeg sjedala!

            Gledala ga je zadivljeno.

            Prišao joj je sasvim blizu, gotovo je svojim prsima dodirivao njene dojke. Ali, nije gledao u njih, nego u njeno sitnim pjegicama posuto lice.

– Čime ga je zadavio? Samo konopcem ili ste prije navukli plastičnu vrećicu na glavu?

            Opustila se; dapače, nasmiješila mu se. Zločesto, u smislu da mu neće reći.

– Kako god. Odvezli ste se negdje, nije važno gdje, i bacili ga u more. Da, ali Lino se još nije riješio muka – trebalo je ukloniti i Zokija jer on zna za tvoje namjere! I morao se sam naći sam. Otišao je kod njega u fitness i nagovorio ga da odu na Bounty. Opet, ne znam kako, ali najvjerojatnije ga je privolio da odu zajedno trčati.  Bounty idealan za taj naum: stojeći na gornjoj terasi mogao je on, koji je Zokija uvijek gledao odozdo, zviznuti  nečim odozgo po glavi! Pa, ga samo prevrnuti i pljus, on je u moru! Da, ali nešto je pošlo po zlu. Pretpostavljam da je držao neku šipku u rukavu, to je najlakše sakriti i u trenutku potrebe izvući. Ali, možda je Lino bio trapav ili je Zoki bio prebrz za njega. Što god, zgrabio ga i povukao na donju terasu, odatle ona slomljena ograda. Pa ga je onim tupim predmetom u naletu bjesnila izlupao po glavi – zato krv na podu! I umjesto Zorana, u moru je završio Lino. Jel’ tako?

– Otkud znam? – rekla je tiho.

– Lina nema, a Zoki vodi fitness kao i uvijek. Iz toga ti je sve bilo jasno.

– Pametan si – rekla je isto onako tiho – Jako si pametan.

            Sada se i on nasmiješi, sve onako gledajući ga odozgo.

            A onda se stresao slično onome kao što se u sedmom osnovne stresao kada je uhvatio žice elektromotora da osjeti što je to indukcija! Jer ona je, sve onako gledajući ga u oči, rukom prešla preko njegovog međunožja!

            Ženstveno mekano.

            S njegovom zabezeknutošću našla se kod kuće. Bez ikakvog krzmanja povukla je džemper preko glave i odbacila ga iza sebe. Sada je vidio kakva ih to sprava obuzdava i kakav je rascjep među njima!

            Opet bez krzmanja ona prelomi ruke na leđa i otkopča grudnjak! Rasulo se, prolilo se!

            Dvije polovice naranče …

            Gledajući ga nadmoćno u oči, ona se stane spuštati sve dok nije kleknula. Onda je povukla kraj pojasa iz kopče na njegovim hlačama.  Raskopčavši ga, raskopčala je i gornje puce na njegovim hlačama.

– O tome što si govorio ne mora nitko ništa znati – rekla je otkopčavajući dalje.

– Mora znati! Moj je prijatelj na policiji jer mu je podvaljena droga!

– Eh, tvoj prijatelj! Što bi on učinio da je na tvom mjestu? 

            Nije se prepala onoga što je izvadila iz gaća. Ipak, kritika je na njenom licu bila pozitivna

            On je stajao.

            I samo je stajao.             

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *