Pjesnik Geronimo

“Dvanaest godina sam već daleko od Arizone. Žirevi i pinjoni, prepelice i divlji purani, divovski kaktusi i palo verdes stabla… svi se pitaju gdje sam nestao, nedostajem im”, rekao je indijanski poglavica Geronimo generalu Milesu, kojemu se spomenutih dvanaest godina ranije predao.

“Vrlo lijepa misao, vrlo poetično. Žirevi i pinjoni, prepelice i divlji purani, divovski kaktusi i palo verde stabla… svi će oni morati dalje kako god znaju i umiju – bez tebe”, odgovorio mu je general Miles.

Ovo je razgovor čovjeka koji nikada nije išao u školu s čovjekom koji je završio vojnu akademiju, razgovor čovjeka koji je živio u prirodi i u skladu  s njom; razgovor, rekli bismo, divljaka, i urbanog, rekli bismo, civiliziranog čovjeka te razgovor čovjeka čiji je materinji jezik primitivan, jezik koji raspolaže s ograničenim pojmovima i čovjeka čiji se jezik nametnuo svijetu usvojivši prije toga pojmovnu baštinu dvaju mrtvih jezika, latinskog i grčkog, pa i mnogih drugih, ali, važnije od svega do sada navedenoga, ovo je susret poezije i proze.

Nehotičan susret. Geronimo bi da ga Miles vrati kući, pa mu je to natuknuo kao starom znancu, a Miles, razumjevši ga savršeno što hoće, odbija to premećući njegov poetski, osjećajni diskurs, koji ga se itekako dojmio i kojemu se divi, u prozni, proračunati, logički.

“Činite sa mnom što želite. Predajem se. Nekad sam bio kao vjetar. Sad se predajem i to je sve”, kazao je Geronimo Miles kada mu se 1883. godine predao.

Imao je tada pedeset i četiri godine. „Nekad sam bio vjetar“ znači više nisam mlad i jarostan, dosta mi je nemirnog života, i sama je smrt bolja od ovoga.

Poezija je informacija kojoj je izvor druga informacija. Bolju definiciju nisam našao.  Zato su primitivni jezici u prednosti pred razvijenim jezicima budući da jedna imenica, glagol ili pridjev može značiti više stvari i pokazivati stav i odnos prema nečemu ovisno o okolnostima. Razvijeni jezici, jezici matematike, filozofije, prava, teologije, tehnike i medicine, ukratko rečeno jezici znanosti trebaju što točnije i jasnije određenje nekog pojma. U vrijeme dok se znanost razvijala, od renesanse pa do negdje sredine 19. stoljeća, pjesnici su posezali za antičkim bogovima i boginjama i biblijskim motivima, autoritetima koji su bili nositelji agregata značenja. Spomeneš, na primjer, Veneru, boginju ljubavi i odmah je svima sve jasno.  Spominjati žirove i pinjole te prepelice i purane bilo je smiješno.

Ipak, postoji razvijena kultura u svakom pogledu ravnopravna zapadnjačkoj koja je održala takvu povezanost s prirodom, a to je japanska kultura. Žirovi i pinjoli te prepelice i purani nešto su što se savršeno uklapa u haiku poeziju. Recimo ovako:

Dvanaesta godina;
žirovi, pinjoli, prepelice
pitaju se gdje sam.

Temeljna japanska religija šintoizam je šamanizam, što je religija primitivnih naroda, religija koja se temelji na najužoj povezanosti s prirodom. Japanski jezik nije ni najmanje pojmovima i glagolima siromašnog jezika. Naprotiv, uspješno je svladao usvojio znanost nastalu na zapadu i dapače, sada prednjači na mnogim poljima. Samo što Japanci kažu da u svakodnevnom životu nemaju pojam, pa tako ni riječ za problem, a ne barataju ni s pojmom nula i minusom ispod nule. I su rijetki Japanci koji se odlučuju na uzimanje kredita jer to znači dugovati, biti u minusu, što je njima teško pojmljivo. Jednostavno: ako nemam novaca, nemam novaca.

Kako je japanski jezik uspio biti tako profinjen da je lako usvojio znanost? Vjerojatno razlog leži u njegovoj monotonosti – sastoji se od trideset i sedam slogova tj. kombinacije sedam suglasnika i pet samoglasnika. Rima u japanskom jeziku nema smisla, onda se stalno događa i nije nikakvo iznenađenje. Mnoge su riječi vrlo slične, pa je japanski govornik prirodno vrlo istančan u razlikovanja njihova značenja.  

Od razdoblja moderne, koje počinje s Baudelairom sredinom pretprošlog stoljeća, štošta se u zapadnjačkoj poeziji i uopće umjetnosti događalo, a među ostalim je japansko slikarstvo utjecalo na pojavu impresionizma te japanska poezija na pojavu imaginizma. Umjetnost se otvorila za utjecaje sa svih strana svijeta i ja se ne bih upustio u razglabanje toga, ali mislim da je, ako želimo pisati poeziju ili jednostavno biti poetični, dobro da zagrebemo do korijena značenja neke riječi, da ju, tako reći, uhvatimo golu. Pa da tako postanemo svjesni i računamo s tim da kad kažemo da smo umorni zapravo lažemo da smo na samrti, da je lijep ujedno značilo dobar i da kažemo da je kosa plava premda je žuta zato što plavo izvorno znači svijetlo.     

Je li Geronimo doista bio pjesnik, mimo toga što ga je takvim činio jezik kojim je razmišljao? Kao prvo, nikada nije bio poglavica, nego vrač i vojni vođa i to vođa koji uspješno poticao i vodio svoje ratnike. Nakon predaje upustio se u biznis: zarađivao je prodajom svojih fotografija, izradom lukova i strelica sa svojim imenom na njima te samom svojom pojavom na sajmovima i izložbama. Preobratio se na kršćanstvo, ali su ga izbacili iz crkve jer je kockao. Zaista, inteligentna i kreativna osoba otvorenog duha,a takvi umiju mudro i poetično izboriti, umiju prenijeti informaciju temeljenu na drugoj informaciji.  

I za kraj, Geronimo je u svojim osvetničkim pohodima pobio, često nožem zaklao, između pet i šest stotina ljudi. Pjesnici su čuđenje u svijetu. 

2 thoughts on “Pjesnik Geronimo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *