Ukleti kanjon, trinaesti dio

– Ne! – uzvikne Braxton šapatom i oni začuđeno pogledaju – Možda tražimo na pogrešnoj strani!

            Rekavši to okrene konja prema strani potoka s koje su došli i reče: – Možda su se nakon neko vremena vratili na staru stranu i presjekli vlastite tragove, pa rijeku prešli uzvodno. Razumijete? Možda su računali da ćemo mi poći nizvodno kao što i jesmo, pa su napravili petlju.

            Pošli su natrag gledajući stranu koju su prije zanemarili.

            Nije bilo koristi.

            I već su se približili mjestu s kojega su krenuli kada Braxton uperi prst: – Evo ga!

            Ispod paprati nazirao se otisak kopita. Kada su je odgrnuli ugledali su i otiske nogu. Pošli su tragovima i doista, križali se s tragovima koji su dolazili na potok. Nakon toga vodili su dalje u šumu, u smjeru obronka kanjona. Potok je postao manji i uži, pjenio se protječući oko oblog kamenja. Kako je tlo kojim su išli postajalo sve kamenitije, tako su se tragovi sve više gubili i naposljetku se izgubili. 

– Da – reče Braxton – Ovdje negdje su konačno prešli na drugu stranu, na kamenitom tlu gdje je jako teško uočiti trag.

– I što ćemo sad? – upita Nathan.

– Mi ionako moramo preko – reče Jubal.

– Moramo – potvrdi Braxton – Pređimo i pogledajmo malo okolo, ali vjerojatnost da ćemo naći trag je mala. Mogli su prijeći ovdje, a mogli su ići još milju uzvodno.  Moramo nastaviti dalje, ne možemo više gubiti vrijeme.

            Ponovo je bio u pravu: tražiti tragove na drugoj strani bio je uzaludan posao.

            Zaustavili su se ručati suho meso koje im je preostalo bisagama  i potom nastavili dalje pomireni sa sudbinom.Dok su ručali pokušao je osušiti čizme na suncu, ali to mu je samo djelomično uspjelo. 

            Sveudilj mrzovoljan, nastavio je hodati za njima vodeći svog natovarenog Bluea.  Odjednom opazi da je   Braxton ispred njega stao, okrenu se u sedlu u zagledao u njega. Stao je i Jubal, pa se okrenuo i zagledao u taj prizor. Stane i on.

– Što…?

– Pogledaj na čemu stojiš! – reče mu Braxton.

            Nathan iznenađeno pocupne jednom, pa drugom nogom, ali nije opazio da je stupio u nešto osobito. Upitno pogleda Braxtona.

– Pogledaj bolje!

            Učinio je to, ali ništa se nije promijenilo.

            Jubal pokrene konja bliže njemu, pa se nagne u sedlu zagledavši se u tlo oko Nathana, koji se upinjao da uoči nešto na njemu.

– Tragovi!- uzvikne Jubal.

– Tragovi medvjeđih šapa! – reče Braxton, pa se šaptom vikne Nathanu:- Čovječe, stojiš na njima!

– O, da, stvarno! – reče on gledajući u tlo.

– A da si medvjed, što bi učinio?- upita Braxton.

– Prestani postavljati pitanja kao moj djed i reci odmah što ti je na pameti! – odbrusi mu on.

            Umjesto da mu odgovori, pogleda Jubala. On slegne ramenima.

– Da sam ja medvjed slijedio bih miris konja jer mirišu kao dobra večera – reče Braxton.

– Hoćeš reći da nam medvjed za petama? – upita Nathan.

– Ne, jer smo mi upravo prešli preko njegovih tragova. Osim, naravno, ako nisu dva medvjeda u krugu, ali mislim da oni izbjegavaju jedan drugoga. To znači da je ovaj nanjušio naše prijatelje    koji vode našu mulu.                    

– Da pođemo za njim, to želiš? – upita Jubal.

– Trag vodi prema brdima, brda su za skrivanje bolja od ravnice, a vjerojatno postoji kakva staza koja vodi uzbrdo, van iz kanjona.  Zato su se naši prijatelji onamo zaputili.

– Možda – reče Jubal – A možda uzalud gubimo vrijeme.

– Zato pitam.

– Vidim da mene ništa ne pitaš jer nisam u sedlu – reče Nathan – ali reći ću ti samo to da mi je svejedno kamo i kuda hodam jer sutra ponovo jašem i nije me briga za tovar!

– Sutra možda svi budemo u sedlima – reče Braxton.

– Idemo! – presiječe Jubal – Idemo i uvjerimo se je li tako ili nije jer ćemo se inače dovijeka gristi!

– Idemo do kraja ovoga dana – nadopuni Braxton – Kako god bilo, sutra nastavljamo prema izlazu.

            Tragovi su koji put nestajali, pa ih je trebalo nanovo tražiti. Braxtonu je uvijek uspijevalo pronaći ih prije Nathan i Jubala i bio je ponosan zbog toga.

            Došli su do same padine kanjona; strmine između dviju klisura. Medvjed se nije htio uspinjati njome, nego je pošao uz nju, ali u smjeru ulaza u kanjon. Svejedno, rekli su da će ga slijediti i to su nastavili činiti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *