Ukleti kanjon, jedanaesti dio

Jubal je držao muline uzde; dogovorili su se da će je svaki dan drugi voditi.

– Eeej, vidi ovo! – uzvikne iznenada on.

            Trebalo im je časak dva da ugledaju ono što i on: tirkizno jezerce okruženo vrbama. Nalazilo se ni stotinu metara od rijeke. S divljenjem su promatrali njegovu nestvarnu boju. Braxton reče da to mora biti izvor vode koja se slijevaju s brda. Pošavši dalje utvrdili su da se iz jezerca izlijeva potočić, koji susutiže rječicu i ulijeva se u nju.

            Nedugo nakon što su prešli potočić suočili su se s nevoljama: livade je uz rijeku nestalo jer se  naraslo grmlje ispreplelo povijušama, a domalo su se iz tog spleta stala dizati stasita stabla. Zato su se udaljili od rijeke i približili obroncima. Kako je Braxton rekao, nije njihovo bilo da slijede rijeku, nego da  prođu kroz kanjon, a to kako napreduju mogu vidjeti i prateći obronke. Bliže njima rasla su stabla ispod kojih se dalo prolaziti. 

            Šuma je zastrla sunce, a ono potom nije dugo čekalo da zađe iza brda s druge strane rijeke. Zasvježi.

            Noćili su ispod razgrantog hrasta. Dvije njegove žile koje su stršile korak-dva prije nego su zaronile u zemlju činile su im se kao ograda. Legli su između njih i ispred svojih nogu zapalili vatru.

            Noćne su životinje unatoč tome šušketale poprilično blizu. Braxtona je dok je bio na straži  prepala sova koja se javila u krošnji hrasta. I nastavila se javljati. Imala je nešto noćas s ovim stablom. Poslije, kada ga ja Jubal smijenio, pomalo je žalio što je mora ostaviti je premda je nikada nije uspio ugledati.

            Sljedeći je dan protekao što u napornom probijanju, što u traženju staze. Brisali su znoj s čela, naginjali čuturice sve češće. Ponestalo im je vode, pa je Nathan rekao da bi se trebali prbiližiti rijeci. Samo je rekao to, nastavili su po starom.

            A onda se pred njima račistilo: naišli su na visoke paprati i među njima ostatke izgorjelog drveća; neka su onako pougljenjena i okljaštrena, ali ravna stajala  kao jarboli. Čistina je sezala sve do rijeke. Ugledali su je kako klizi ljeskajući se. Sada je to već bila ljupka rječica.

            Prilazeći joj, začuju topot.

– Srne! – uzvikne Jubal.

– Gdje?!- na to će Nathan.

            A Braxton samo izvuče pušku iz navlake pored sedla, nacilja i opali. Neke noge  s papcima poletjele su u vis među granama. Potjerali su konje onamo. Nije bila srna, nego košuta. Pogođena u slabine, prednjim je nogama trzala kao da je ne zanima što se sa sražnjima dogodilo.  Hitac u glavu iz Braxtonova pištolja smirio ju je u potpunosti.

            On ju je i odrao, imao je iskustva s kunićima na farmi. Ovo je bio kudikamo veći posao. Iznutrice i kožu bacio je u rijeku. Nathan i Juball su za to vrijeme skupili drva i istesali ražanj i rašlje na kojima će se vrtjeti. Košutu je trablo peći duže nego što su očekivali, morali su otići po  još suharaka prije nego se meso ispeklo do kostiju. Žar je već odavno osvjetljavalo noć kada su napokon počeli jesti.

            Najeli su se kao nikada! Smijali su se, glasno govorili, maletne vikali i bacali kosti u rijeku. Konji i mula najeli su se trave uz rijeku i napili vode iz nje. Braxtona saleti misao da su svi kao velika obitelj, a  potom se od pomisli da su mu konji i mula obitelj počne se nezadrživo smijati. Nathan i Jubal nisu mogli dokučiti zašto smije, ali bilo im je smiješno kako se to čini, pa su se počeli smijali tomu. A kada je Rosinanta zerevala, što je ispalo kao da im se pridružuje, prasnuli svi zajedno iznova u smijeh!

            Braxton je opet prvi stražario. Rijeka je potiho šumjela, magla se digla nad nju, činilo se  kao pokrivena snijegom do koljena. Blješteću uštap provirio je preko ruba kanjona. Neki je slavuj bez prestanka na dugo i na široko pjevao. Ukleti kanjoj? Po čemu? Zar u mraku vreba nešto nepojmljivo strašno?

            Iznenada se začuje hroptavi zvuk koji narasta!

            Opadne.

            To je Jubal hrkao…

            On ga je smjenio na straži, a njega Nathan.

            Nathan je trebao biti taj koji će ih ujutro probuditi, ali Braxton se probudio sam. Trgnu se i razgovjetno začuo kako netko fino “pili”. Vidio je i tko: Nathan! Nekoliko koraka dalje, sjedeći naslolnjem na jednu  johu i grleći  prekriženim rukama koliko pušku, toliko i samoga sebe.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *