Čudo u retrovizoru

Sunčan je jesenji dan, vozim cestom Barban – Žminj.

Retrovizor:

lišće uzlijeće

put krošanja.

U retrovizoru, čemu ime znači pogled unatrag, kao da se vraćao uzročno – posljedični tijek, kao da je lišće pošlo vraćati se granama s kojih je palo na asfalt!

Uostalom, tko kaže da strujanje zraka što ga je izazvao moj auto prelazeći preko lišća koje je tih dana obilno sipalo nije to lišće uzvitlalo na vlas istim onim putanjama kojima je prije krivudalo dok ga tlo nije zaustavilo? Samo obrnutim smjerom, samo dvaput – triput brže.

Vjerojatnost za to nezamislivo je mala, ali ona ipak postoji i možda se tom trenutku ostvarila. Čuda se događaju i možda sam ja bacio pogled u retrovizor jer sam intuitivno osjetio da se iza mene ostvaruje čudo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *