Ukleti kanjon, osmi dio

– Vidite – počne, pa opet stavi dlan pored usta i prošapta: – Senjor Don Jose je jako dobar čovjek- i onda nastavi uobičajeno glasom:- Jako dobar, zaista. Samo, što ćete, ljudi su nezahvalni!

            Braxton odluči razbiti sve nedoumice, pa upita: – Oprostite, ali zašto šapćete kada kažete Don Jose?

            I tek što je to rekao, mula zareva i ritne se svom silom! Pa nastavi revati i ritati se.

            A Meksikabci udare u smijeh! I oni s njima.

            Onaj krupni ubrzo primiri životinju viknuvši ono što se s ove strane Rija gradne viče mulama.  

– Uvježbali ste mulu da se rita kada čuje “Don Jose”? – upita Jubal, a mula se smjesta uzjoguni na povocu i ritne dvared prije nego je krupni ponovo umiri, ovaj put ljutito gledajući Jubala.

– Zašto ste to učinili? – upita Jubal Camacha.

– Jer je nismo mogli uvježbati da iza sebe ispusti gomilicu kad god čuje to ime!

            Zbunio ih je taj odgovor. 

– Čekaj – reče Nathan – To bi značilo da je…gospodin o kome govorite zapravo pravi gad?!

– Ej , momak, pripazi na svoju jezičinu! – naljuti se Camacho na njega.

– Oprostite mu, on je malo glup – reče brzo Braxton, pa nastavi – Ja sam siguran da je… taj dobar čovjek kojega mula tako voli dobar čovjek, ali, ako su svuda okolo desperadosi i opasno je, zašto je onda njegov upravitelj ovdje umjesto na ranču?

– Dobro pitanje!

– Poslao vas je da lovite bandite?

            Camacho zaniječe glavom. I nije htio objasniti, samo se smješkao. Htio je da Braxton pita za objašnjenje.

– Pa,  zašto smo onda imali čast upoznati vas? – upita on.

– Vidite ono na našoj Rosinanti? – upita Camacho pokazujući prstom na mulu. rukom iza sebe.

            Na njenim leđima, privezan konopcima od kojih ju je jedan obuhvaćao oko vrata, a druga dva preko trupa, nalazila se vraća s nekim duguljastim, tvrdim teretom, koji je obrisima podsjećao  na čovjeka.

– Ono u vreći su dva dijela kipa Presvete Bogorodice kojega znate-već-tko poklanja crkvi samostana Santo Pablo. Znate-već-tko je dobar, predobar čovjek, ali biskup ipak smatra da bi trebao učiniti nešto za spas svoje duše, pa je on dao prepiliti veliku trešnju na ranču i iz debla izdubiti kip Presvete Bogorodice kao svoj zavjetni dar. I onda je  poslao nas da ga odnesemo onamo. I, eto, sada ga nosimo- reče Camacho, pa upita svoje:. – Jel’ tako, dečki, da nosimo kip  Presvete Bogorodice koju naš gazda poklanja  crkvi samostana Santo Pablo?

– Si, si, si!

– Ali, svuda su okolo desperadosi i opasno je – reče Braxton.

– Ma, bistroga li momka! Ali, postoji prolaz slobodan od desperadosa!

– Gdje?

            Camacho sjaše, pa načini dva – tri široka, jahačka koraka i pokaže rukom ispred sebe.     Pogledali su onamo. Ništa posebno nisu vidjeli: nešto brda i nešto ravnog polja među njima.

– Vidite – počne Camacho objašnjavati – Brda su lijevo i brda su desno, a sredini je ravno. Da odjašete nešto naprijed naišli biste na rječicu koja tim ravnim dijelom teče između brda. Da pojašete uz nju, primijetili biste da se brda približavaju i da su im strane gotovo okomite. Razumijete? To je kanjon.

– I kanjonom se može proći. Lijepo, možemo s vama!

            Camacho zaniječe glavom kao da ga muči strašan roj muha oko nje. Braxton se upita što je to tako pogrešno rekao.

– Ne može? Zašto?

– Uklet je!

– Uklet?

– Kažu da tko u njega uđe izgubi razum i izađe potpuno lud, kažu  da se iz njega čuju krici, a neki pričaju da su vidjeli vješticu kako leti preko njega!

            Čuvši to, sve se trojica nehotice osmjehnu.

– To sam i mislio: gringosi ne vjeruju u ta priče glupih Meksikanaca, jel’ tako?! – Camacho se ozbiljno naljutio

– Pa, ako vi kažete da je tako … – brzo će Braxton. .

– E-e-e, senjor, nećemo se lagati! – reče Camacho mašući kažiprstom.

– Dobro, ne vjerujemo da je kanjon uklet – reče Braxton svečano podigavši oba dlana prema njemu.

– I zato biste vi pošli tim kanjonom, jel da?

            Pogledali su se. Odgovorili bi potvrdno, ali tko zna što bi ovaj na to rekao?

– Tim se putem išlo dok nije bio uklet, zar ne?- upita Jubal.

– Sve do prije desetak godina.

– A što se onda dogodilo? – upita Nathan.

– Naš dobri čovjek htio je probiti cestu kroz kanjon, ali Indijancima koji su živjeli evo ovdje i u okolici nije se sviđalo što će ovuda prolaziti kočije. Zato je dobri čovjek protiv tih divljaka nedostojnih njegove dobrote morao primijeniti silu.Oni koju su preživjeli, pobjegli su, ali preživio je i njihov vrač, koji je na kanjon bacio kletvu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *