Božanstveni organ šaka

Što ljude čini posebnima u odnosu na druga stvorenja? Vjerojatno biste rekli inteligencija i svijest. To je točno, samo što znakove inteligencije i svijesti pokazuju dupini i majmuni, a i papige i vrane. Mislio sam na ono po čemu smo nadmoćni nad svim ostalim stvorenjima, po čemu se ona ne mogu mjeriti s nama. A to je – šaka!

Gledam snimke kako u draganju ljudskom rukom oči prevrću i traže još psi,mačke, slonovi, lavovi, tigrovi, dupini, tuljani, iguane i zlatne ribice.  Pomalo smiješno, ali činjenica je da se nijedna životinja ne može pošteno počešati, ma koliko se trudila tu tako ugodnu stvar izvesti kljunom,  repom, stražnjom nogom ili valjanjem po tlu.  Izuzetak su primati – majmuni, ali oni čine to nesvršeno jer njihove šake nisu prave, to su još uvijek samo završeci prednjih udova koji ne mogu proizvesti tako istančane pokrete kao ljudska šaka.

Postoji oboljenje koje se naziva majmunska šaka, kada zbog klijenutosti živca prva metakarpalna kost i palac leže u ravnini ostalih prstiju, kao što je to kod majmuna. Kod njih su prsti prilagođeni držanju za granu i zato je palac niže, pruža se s ostalim prstima i nije odmaknut od njih kao naš.  Kod nogu je obrnuto: palac im je odmaknut jer to omogućava držanje za granu, a naš se pruža uz ostale jer je tako lakše hodati na dvije noge.

Oni koji vježbaju aikido kao ja znaju (mislim da i ostali mogu slučajno saznati) da se ljudska šaka sastoji od dva dijela. Prvi dio čine palac i kažiprst, koji su produžetak  palčane kosti – radiusa, a drugi dio srednjak, domali i mali prst produžetak su donje kosti, ulme. Prva cjelina prilagođena je upiranju i ubadanju, a druga cjelina privlačenju i držanju. Srednjak, najjači prst, zapravo ima dvojaku funkciji, njime se može upirati i držati. Naravno, sve se može sa svim prstima, radi se samo prilagođenosti; možete sklopku svjetla ili zvona na vratima pritisnuti i domalim prstom, ali kažiprst, ime mu samo kaže, daleko je bolji za taj posao.

Kada bih pokazao šaku s ispruženim palcem i kažiprstom te skupljena ostala tri prsta, pomisli biste: „Pištolj!“. Tako je zbog toga što su pištolji i revolveri anatomski oblikovani i prilagođeni šaci. Možete prigovoriti da otponac pištolja kažiprstom povlačimo, a ne upiremo u njega, ali ako pokušate to napraviti (barem praznom šakom) primijetit ćete da zapravo upirete pregibom kažiprsta i da se njegov donji dio pruža u smjeru cijevi oružja tj. u smjeru u kojemu leti ispaljeno zrno. Japanci bi rekli da kroz taj dio prsta pružamo ki. (Ki se pogrešno prevodi kao energija, ali to je neka druga priča.)

Kada sjedeći put sjednete za upravljač auta, obratite pozornost na to kako ga držite. Shvatit ćete da ga lagano držite s tri donja prsta, a kažiprst i palac zapravo čine neku vrsta prstena koji mu omogućava da lakše klizi. Da i njima stisnete upravljač, ruka bi postala kruta i ne biste mogli izvoditi se one istančane pokrete koji vozilo drže na željenoj putanji.

Ili jednostavno uzmite olovku u ruku i pišite: ona leži na srednjaku, kojega podupiru domali i mali prst (neki je drže u spoju srednjaka i domalog), a pište zahvaljujući pomicanju kažiprsta i palca.     

Korištenje šake i ruke na čijem kraju se ona nalazi razvilo je mozak naših predaka i obrnuto, mozak je utjecao na razvoj šake. Nastao je čudesan organ kojemu se dive sve živa bića i čijem dodiru ne mogu odoljeti. To nas čini svojevrsnim biološkim plemstvom, koje ima pravo djelovati, ali i snosi odgovornost za ono što čini.                   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *