Ukleti kanjon, šesti dio

Braxton povede konja za uzdu i stane pripovjedati: – Naučio sam ga kod kuće, na ranču. Imali smo starog Meksikanca Diega, koji je hranio i napajao perad i stoku. Znao je mrmljati sebi u bradu na svom jeziku. Drugima je to bilo smiješno, ali meni zvučalo tako zagonetno. On je primijetio da sam radoznao, pa je počeo razgovarati sa mnom. Malo danas, malo sutra, naučio sam. Tati se to sviđalo …

– Ali? – upita Juball, koji ga je kao i Nathan slijedio vodeći konja za uzde.

– Što, ali?

– Rekao si to s nekom sjetom.

– Tata je otišao pod drvo, a majka se ponovo udala. Treba ti muška ruka da vodi ranč. A taj mi smrad zabranio da govorim španjolski. “Govorit ćeš kao čovjek!” A Diega je otjerao jer da je star.

            Tu je Braxton skinuo svoj stetson i pogledivši rukom postavu s unutranje strane rekao  nešto drukčijim glasom: – Da, dečki, priznajem, plakao sam gledajući kroz prozor Diega kako odlazi na staroj muli Sophie.

– Mislim da te mogu razumijeti. I ja sam od kuće otišao zbog smrada kojim mi je majka pokušala zamijeniti pokojnog oca-  rekao je Jubal.

– Ti si otišao, a ja sam pobjegao u rendžere – reče Nathan, pa doda: – Sva trojica imamo očuhe. Nije li to malo neobično?

– Možda uopće nije neobično – reče Braxton – Čini mi se da život gomila ljude s istim sudbinama. Pogledaj samo cure iz bordela! U biti svaka ima istu tužnu priču.

            Njihova šutnje značila je da se s tim slažu.

            Poveli su konje u hladovinu koju je bacala jedna od onih kockastih kuća ofarbanih vapnom.            

            Debela starija Meksikanka, po svemu sudeći žena onog čovjeka, donijela je tri smeđe, hrskavo pečene kokoši koje su još iz daljine mirisale kao izgubjeni raj, a uz to i nešto okruglih tortilja naslaganih kao čipke ili neko slično rublje. Imali su puna usta kada se pojavio onaj čovjek noseći mješinu punu vina. Zalili su njime. Na kraju mu je svako dao po dolar i on je bio vrlo zadovoljan time.

            Namjeravali su odjahati, ali probava je učinila svoje. Nehotice su pozaspali naslonjeni na zid kuće.

             Sunce se crvenjelo nad zapadom kada se Braxton probudio. Ona dvojica su još spavala “pileći drva”, pa je pretpostavio da je do čas i on radio isto. Neki su ih muškarci seoski muškrci u bijelom i sa sombrerima na glavi gledali izdaleka i s oprezom. Razumio je da žele da naoružani ljudi što prije odu iz njihovog mjesta. Munuo je Jubala laktom u rebra, pa Nathana vrškom čizme u stražnicu i za desetak minuta su kasali na konjima.

            Po ravnom su ih zemljištu potjerali u galop. Prijalo je i njima i životinjama koje su se napasle trave oko sela. U tim trenucima kao da nisu bila trojica, nego šestorica.

-Tko će prvi stražariti? – upitao je Braxton kada ih je nakon večere od suhe govedine ponovo počeo hvatati san oko logorske vatre.

            Sve vrijeme bijega jedan je uvijek stražario, pa se podrzumijevalo da će tako biti i sada.

– Misliš da bi mogli doći? – upita Jubal – Pa, nisu prešli rijeku. 

– Da, mislim da su shvatili da imaju pametnijeg posla i da su odustali – reče Nathan, ali doda: – Ipak, nikad se ne zna.

– Da, nikad se ne zna – potvrdi Jubal.

– I zato bi trebalo postaviti stražu – reče Braxton.

– Da, trebalo bi – reče Nathan.

– Trebalo bi – potvrdi Juball.

            Vatra je tako lijepo plamsala i pucketala; povjetarac je u mlačnoj noći donosio valove bajkovitog mirisa nekog cvata; zvjezdano nebo bez Mjeseca činilo se zagonetno dubokim, ali prijateljskim, kao da pruža ruku i poziva te da stupiš u one međuprostore neprebrojivih zvijezda i zvjezdica i nastaviš dalje ogledajući se oko sebe u čuđenju.

            Nitko nije stražario.

            Braxton se probudio začuvši rzanje i toptanje kopita. Sunce se već bilo poskočilo  i on u tom jakom svjetlu. onako bunovan, ugledao konjske noge, puno konjskih nogu. I puno čizama u stremenima …

– Eeee, senor, que pasa?!

            Odustao je od namjere da potegne kolt iz toke s opasčem smotanim pored sedla koje mu je služilo kao uzglavlje jer je nakon svih onih nogu postao je svjestan da tu ima i sombrera, ali i uperenih revolvera.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *