Ukleti kanjon, peti dio

Naišli su na prodol s vododerinom kojom je za kišnih dana prema rijeci tekla bujica. U njoj je ostalo nekoliko žabokrečinastih bara, a konji su se namjerili na jednu od njih. Neka piju, bolje nego da piju na rijeci koju treba preći.

            Dok su konji halapali vodu oni su čeznutljivo gledali u smjeru Ria kojega su im sada skrivali obronci. Braxton je okrenuo glavu i na drugu stranu. Srećom jer s jednog se brda užurbano spuštala skupina konjanika!

– Idu! – uzvikne i smjesta odvoji konja od vode te ga uzjaše.

            Nije mario hoće li Nathan i Jubal uspjeti uočiti opasnost premda je opazio da zbunjeno gledaju u smjeru u kojemu je prije on gledao. Kako god, zaključili su da treba što prije uzjahati i dati se u galop prema rijeci….

            I tako su sada, donekle osušeni, vodili konje zemljom koja se zvala Meksiko.

– Kamo zapravo idemo?- upita Nathan.

– Gdje je tvoj prijelaz kojim smo trebali prijeći – upita Braxton Jubala.

– Sjevernije.

– Onda ćemo ga potražiti s ove strane.

– Da, samo morali bismo čekati barem tjedan dana jer bi nas konjokradice mogle čekati negdje nakon što pređemo. Nisu glupi, ali nakon dužeg vremena će valjda zaključiti da imaju pamtnijeg posla – reče Nathan.

– Ma, trebat će nam barem tjedan dana da ga nađemo, pa neće biti opasnosti – reče Braxton i onda upita Jubala: – možeš li ga prepoznati s ove strane?.

– Bit će malo teže. Ali, koja je razlika između toga ili nekog drugog prijelaz? Ja nisam ispunio pogodbu i postao sam jedan od vas: želim se što prije vrati natrag u svoj stari život.

            Zašutjeli su: Jubal je bio u pravu,  jedina im je želja bila vratiti se u Teksas.  

            Živnuli su kada su u daljini ugledali nakupinu bijelih četvrtastih kuća ravnih krovova. Nedaleko njih stado koza ubrzavalo je ispred dječarca u bijelom koji ih je tjerao mašući šibom, a u pozadini su se nizale zelene crte njiva. Pueblo, pravi Meksiko.

Treće poglavlje.

Vratili su se u sedla s namjerom da nakon svih tih dana suhe govedine u selu pojedu nešto svježe. Ali, muškraci su radili po poljima, a žene su pred njima bježale u kuće vodeći sa sobom djecu. Neki je mršavi žućo zalajao na njih, a potom otklipsao svojim putem. Odavde – odande zamamno je mirisalo nešto što se pržilo po kućama, ali kome se obratiti?

            Napokon je šarenu zavjesu na ulazu u jednu od kuća odmaknuo muškarac i izašao pred njih. Vremešan, sijed čovo, s brčinama koje su se činile prevelikima i preteškima za mršavo lice opaljeno suncem i izbrazdano borama kakve u Teksasu nigdje nisu vidjeli.

            Braxton se pitao što stari misli gledajući tri malda gringosa na konjima: Nathana, momka široka lica u sivom odijelu s bijelom stetsonom na glavi, koji stoji njemu s desne strane,  zatim Jubala, njemu s lijeva, momka na kojemu je sve crno osim košulje i na kraju njega u sredini, u kariranoj košulji i prsluku smeđem kao i stetson. Njemu su cure uvijek govorile da ima lijepa usta i čelo, ali to je, činilo mu se, muškarce činilo sumnjičavima.  

– Hola! Que passa? – upita domaćin  ljubazno, ali ne i ponizno.

– Tražimo nešto za pojesti – reče Braxton na španjolskom – Platit ćemo pošteno.

– Ne mogu vam zaklati kozle ili janje, ali ako ste jako gladni, moja žena vam može ispeći po kokoš i tortilje – odgovori starac.

– To je sasvim u redu – reče Jubal.

– Može i jedna miješina s vinom? – upita Nathan.

            Stari klimne glavom i reče: – Bit će i miješina s vinom! Sklonite se negdje u hladovinu i pričekajte, donijet ćemo vam! 

– Gdje si naučio španjolski – upita Nathan Braxtona sjahavši, pa doda pokazujući glavom na Jubala: – Za njega mi je jasno, on nije prvi put ovdje.

– A gdje si ga ti naučio? – odgovori Braxton protupitanjem.

– Imao sam curu Meksikanku.

      Čuvši to, Jubal se nasmije tako da su ga obojica pogledala.

– Misliš, Meksikanka je radila u bordelu, a ti si se zaljubio u nju, pa si spiskao sav novac, ali si bar naučio španjolski!

– Vidim da imaš iskustva s takvim stvarima – reče Nathan.

– O da, imam!

– Nisi mi odgovorio – reče Nathan Braxtonu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *