U


Agr* je stajao pred njima!

            Trčeći kroz suncem okupano zelenilo savanske šumice i vukući Ora za ruku, U se stalno osvrtala za sobom i njeno bi samopuzdanje narastalo svaki put kad bi vidjela da od progonitelja nema ni traga, da ih ne sustižu i  da postaju sve samiji. Zapravo se toliko često osvrtala za sobom da gotovo i nije gledala kuda trče, nije marila što ih grančice i lišće šibaju i grebu. A onda su izbili na tu malu čistinu. I sve bi bilo u redu da na njoj nije stajao Agr!   

            Pokazao se pametnijim nego što je izgledao: ostavio je čopor da ih ganja i pošao prohodnijim putem te ih u luku ih pretekao. Sada im je stajao na putu,  gledao ih i , sve jače razvlačeći usta,  pokazivao zube. Očnjake osobito!

            I stajao je doslovno uspravno.

            Or je u zanosu napravio korak-dva više od nje i lagano je trznuo naprijed, a onda se, shvativši da ona stoji na mjestu, zbunjeno ogledao oko sebe. Ugledavši ga, i on se ukopao na mjestu. Ne puštajući njenu ruku iz svoje polako je izravnao noge.

            Sada su uspravno stajali svo troje: ona kao i uvijek, a oni samo u posebnim prigodama. Ali, do ove posebne prigode i jest došlo jer je ona uvijek stajala uspravno!

            Nakon što je prestala puzati poput ostale mladunčadi, sve je češće istezala noge i  stajala istegnute kralježnice. I njena je majka to činila kao i svi ostali u čopru, ali oni bi se vraćali u čučanj. Katkad bi i potrčali par koraka s ispruženim nogama, ali uglavnom bi se kretali podupirući se zaglavcima šaka o tlo.

Nije znala točno kada se to zbilo, ali jednog dana ona se više nije povila i vratila u čučanj. Bilo je puno ljepše svijet stalno promatrati ovako odozgo, u visini grmlja u savani, nadohvat najnižih grana stabala, katkad i u visini leta nekih ptica, a najljepše je bilo gledati sunce: viđala je izlazak prije drugih i gledala zalazak kad su drugi već spavali.

I nije to bila jedino po čemu se razlikovala od drugih – ona je razmijela da je drugačija i da drugi to ne razumiju. Patila je zbog tog nerazumijevanja,  ali ubrzo je shvatila da nije gora nego je zapravo bolja od njih.

Spoznaja se dogodila kad su rastrgali ranjeno mladunče antilope što je pobjeglo mladom, neiskusnom lavu. Gozba za čopor! Trgali su ga prednjim udovima, gnječeći meso i iznutricu, a ona se sjetila da je jednom opazila kako kamen oštra brida može  mnogo stvari presjeći. I tako je među umazane i poprskane krvlju uskočila s kamenom i držeći ga s obje ruke tukla njime odozgo prema dolje te otkinula i ugrabila dobar komad buta.  Kako su se ona i majka najele!

Ali, majka ipak nije bila zadovoljna onim što se dogodilo! Osjećala je da s njenom kćeri nešto nije u redu, a  ovo je bi dokaz koji je odagnao sve dvojbe. Najprije ta stalna uspravnost, a zatim to ponašanje koje odudara od ponašanja drugih… Pokušala je razveseliti majku, ali je požalila jer ona njene glasove koje ispuštala nije prihvaćala. Zapravo, činilo se da ih je previše, da je ne neki način guše, da ih se boji jer ih ne razumije.

Par je dana bila tužna, a onda je zaključila da su nevolje započele s njezinim rođenjem: tada se dogodilo nešto novo, nešto veliko, nešto zastrašujuće! Stvar kudikamo čudnovatija nego kad je Oga okotila posve bijelo mladunče kao krv crvenih očiju. Ona ga je voljela, ali druge je plašilo. Oteli su joj ga i zatukli suhim granama! Pital se je li i ona takvoj opasnosti.

Dok je bila mladunče nitko nije obraćao pozornost čak i ako je primjećivao da ovo mlado predugo stoji na stražnjim nogama.  Obično bi je pogledali odozdo i ispustili jedno:”U!” i po tome su je svi znali kao U. Ali, vremenom je postajala sve veće mladunče i osjećala je da dolazi vrijeme kad će grubi i opasni mužjaci početi njuškati oko nje u namjeri da joj učine ono što su inače činili ženkama. A kao posljedice dolaze mladunci, shvatila je to! Uočila je da sve što čine oni i druge životinje ima neku posljedicu, smisao i da je ta posljedica uzrok novoj posljedici. I tako u beskraj!

Taj čudan čin je na prvi pogled bio besmislen, ali kad je primijetila da neki mladunci ne sliče samo na majke koje su ih okotile već i na mužjake koji su to činili njihovim majkama, otkrila joj se strašna tajna!

I odmah potom još strašnija: ona to razumije, ali svi ostali ne! Oni to ne mogu razumijeti! Dragi su dok zajedno trčkaraju kroz savanu skupljajući plidine i korijenje i katkad pokušavajući uhvatiti kakvu manju životinju, brinu se jedno za drugo,  neće te ostaviti ako te neka zvijer napadne ili rani, očistit će ti krzno od nametnika i svojim tijelima grijati  za prohladnih noći, ali oni su ipak ograničeni jer… nisu uspravni!

Kad ona dobije mladunce, hoće li biti uspravni i stvari razumijevati kao ona? Nadala se da će neki biti više na nju i da hoće, ali da bi  opstalo to nešto što je ona, to nešto novo, neobično i čudesno bilo bi najbolje da uspravan bude i mužjak. Ali, takvog nije bilo…

Da je ona mužjak zaskočila bi bezbroj ženki da što više mladih bude nalik na nju! I to iz njenog i drugih čopora.  A onda bi uspravne mladunce učila da izbjegavaju parenje s onim ženkama koje nisu uspravne. Prije nego što bi osijdjelog krzna zauvijek sklopila svoje umorne oči  s mnoštvom bora, gledala bi kako savanom u zalazak sunca odlazi čopor uspravih, samo uspravnih. I razumnih!

I tada joj sine: ako bi imala muško uspravno mladunče, možda i više njih, mogla bi ga podučiti! Ali, kako ga podučiti u ovom bezumnom čoporu? Drukčijeg mužjaka bi zatukli ili otjerali. Treba otići, osnovati vlastiti čopor!

I tako je odabrala Ora da s njim ode. Or je bio mlad mužjak srednje veličine i blage ćudi, rijetko se tukao s ostalim mužjacima, a mladunčadi i ženkama nije otimao hranu. On to nije zamjećivao, ali ona je počela sve više bivati u njegovoj blizi,  tako da kad se dogodi on to prvi osjeti.

A onda je počelo: krv među njenim stegnima! Tih se nekoliko dana držala podalje od svih kao i svaka druga ženka kojoj se to događalo, a kad se ponovo približila opet je potražila Ora. On je nešto osjetio, ali toga nije bio svjestan. Ipak, dok su skupa, jedno uz drugo skupljali bobice s istog grma,  on joj je neobično nježno potražio nametnike u krznu.

Ali, ono nešto je osjetio i Agr, najveći i najjači mužjak u čoporu. Susrela je dubok, mračan pogled njegovih dubokih očiju. A onda, dok je čopor čupao jestivo korijenje, on ju je napao! Onako uspravnu gurnuo ju je s leđa tako da je pod njegovom težinom pala na lice. Na trenutak je bila bespomoćna, a on ju je već pritiskao svojim tijelom, no ništa se nije dogodilo jer umiješao se Or.

Odgurnuo je Agra, ali samo nakratko jer je golemi mužjak već sljedećeg časa zaboravio na nju i  tako šakom pljusnuo Ora po glavi da se jadnik zavalio u stranu i sva sreća da je bio toliko priseban da učini par koraka unatrag i potom hitro pobjegne prije nego je Agr učinio sve što je s njim htio učiniti. Utekao je na drvo kamo ga Agr zbog svog dostojanstva nije želio slijediti. Ona je pobjegla u grmlje. Time je završila ta pomutnja zbog koje je cijeli čopor tako vrištao da su se u vis digla jata ptica.

Ali, samo za taj dan. Sljedećih je dana stanje bivalo sve napetije. Neprestano je bila na oprezu da je ne zaskoči Agr koji bi tiho i duboko zarežao kad god bi nju i Ora ugledao zajedno. K tome su je i drugi počeli izbjegavati. Shvaćala je i zašto: bojali su se Agra i smatrali da ga je na neki način uvrijedila jer ga je odbila, a bilo je vrlo umilno pred vođom prikazivati se uvrijeđenim zbog uvrede nanijete njemu. A i ta njena uspravnost – dešavalo se da su se u prolazeći uz nju prkosno uspravljai i gledali je u oči. Poruka je bila: “Misliš da si bolja od nas?” Majka joj je uputila dug, tugaljiv i znakovit pogled – neće biti dobroga …

Jutros je skupljajući hranu naišla na drvo s velikim plodom. Za mirisao joj je još iz daljine. Na najnižoj grani iznad tla viso je samo jedan jedini loptasti plod. U usporedbi s bobicama i korijenjem ovaj što sam ispinjava šaku se činio se doista golem. K tome su takvi bili i neopisivo slasni, ali rijetko ih se nalazilo,  pa je kad bi naišli na njih obično je nastajala prepirka ili čak tučnjava. Svatko ih je htio samo za sebe i nitko nikome nije htio ni jednoga prepustiti. Jedino ako bi ga ubrala koja majka, onda bi ga prepustila mladuncima. Srećom, ona je plod uočila i u tom ga je trenutku samo ona vidjela.

Skočila je i dohvatila ga! Or je to primijetio. Kad je ugledao što drži u ruci, širom je otvorio oči. U tom trenutku noj sine odlučna misao!

Pružila mu je plod!

Or je odmah pohlepno zgrabi s njenog dlana, a onda zbunjeno zastane. Nikad to nije okusio, samo je gledao druge kako jedu. Jednom je vidio je majku koja ga je darovala svojim mladuncima. Bio je to čin neopisive miline i htio je da njegova majka učini isto. Na žalost, nije imala prigode. A sada mu je U darovala plod umjesto da ga odmah sama poždere!       

Or se češao iza uha dok je U držala otkrivene zube.

Ali, onda je jedan mužjak iz čopra srdito – bolno kriknuo. Cijeli čopor pogleda u u prvacu u kojemu je on gledao – u njih! Ti U i Or koje onako nisu podnosili sada su imali veliki, slasni plod!

Odmah su okupili oko njih! Držali su grane i štapove u rukama i opasno su kezili zube. Ispuštli su zvukove kakvim su obično častili druge čopore kad bi hranu skupljali na istom mjestu kao i oni. Agr je stajao sa strane kao da ga se to ne tiče, ali godilo mu je.

Or ne izdrži napetost i izdere se na njih. Bila greška: grane su poletjele prema njemu i jedna ga pogodi u glavu. Nije bilo vremena za čekanje: zgrabila ga je za ruku i ispod stabla s kojega je ubrala plod povukla ga u grmlje. Na trenutak su samo skakali na mjestima i urlali za njima, a kad jena njih rikunu Agr svojim dubokim i debelim glasom, pojurili su za njima puštajući krikove kao kad su trgali mladunče antilope. Valjda čitav čopr, a možda i njena majka među njima u namjeri da je svojim tijelom zaštiti od udaraca koji su joj prijetil.

I evo ih sada pred Agrom, pred nepremostivom preprekom!

Najkrupniji mužjak ogoli zube do desni i busajući se u prsa ispusti dubok, otegnut izazivalački krik. Poželjela je da ga Or ubije!

Ali, njen se izabranik spustio u čučanj! Okretao je glavu sad lijevo, sad desno. Mučio se u sebi jer ga s jedne strane mržnja tjerala da nasrne na protivnika, ali ga s druge strane kočio strah pred njegovom snagom. Možda jednog dana bude spreman za obračun s Agrom, ali sada ….

U shvati da će se Or povući, da će ostati na milost i nemilost Agru i ako je on je ubije, rastrgat će je čopor. Možda je vođa i zaštiti, ali što će biti ako mu rodi uspravnog mladunca?

Tada joj ponovo sine!

Istina, Agr je star mužjak, ali nekoliko će njegovih mladunaca donijeti na svijet i ako bi živjeli sami, možda ga uspije spriječiti da ih ubije. Zgrabila je plod iz Orovih ruku i pružila ga Agru!

On najprije učini pokret kao da će od sebe zbrisati i nju i ono što mu ona pruža, ali onda zastane. Zastane, pa zgrabi pruženo!

Znala je: i najgoreg je mužjak preplavljao osjećaj milja kad bi mu netko pružio veliki plod! Činilo se da sada gleda kako je strašni vođa čopora izgledao kad se kao mališan majci držao za leđa. Nujnost je smjenila sav onaj bijes.

Ali, Or je vidjevši što se dogodilo izgubio nadzor nad sobom! U ga je napustila! Štoviše, prešla je na stranu mužjaka koji ga hoće ubiti. Divljački je urlikao i skakao na mjestu podižući prašinu i rukamam i nogama. Takvo ponašanje Agr nije podnosio i lice mu se začas ponovo smrači. Oru je to bilo previše, pregazio je strah i nasrnuo!                   

Ona se uplašeno maknula u stranu. Trenutak kasnije dva su se mužjaka sudarila ispuštajući mučne i u isti mah bijesne krikove. Jedan je drugoga htio ubiti!

Mlatarali su rukama nasumce, pljeskali jedan po drugome i naskakivali. Nije dugo trajalo jer Agr je bio jači: obuhvati je Ora oko ramena, oborio ga na tlo i pritisnuo svojim tijelom. Netom zatim Or je ispustio bolan i očajan krik – vidjela je da mu Agr grize uho u namjeri da ga odgrize do kraja. Potom će mu smrskati lubanju ili slomiti vrat. Ili oboje!

No, Or je bio tako srčan da nije previše mario za svoje uho i uspio je nekao iskobeljati ruku te je gurnuti protivniku u lice. Ubo je prstimau oči i Agr je morao pustiti uho i izvinuti vrat u vis. Premda je bio iznad protivnika u tom se trenutku nije činio nadmoćan. Zapravo su tom trenutku bili posve jednaki.

U je prestrašeno pratila borbu, a stravu je na razinu užasa povisio zvuk iz guštare: krvožedni je čopor dolazio. Što učiniti? Ogledala se oko sebe i u oči joj upadne šiljasti kamen što je s još par virio iz prašine ispod jednog stabla. Potrčala je, zgarbila ga i onda spazila drugi, još šiljatiji i još prikladniji za držanje u ruci. Agr je u međuvremenu uspio skinuti Orovu šaku s lica i sad je pokušavao nekao skloniti njegove ruke kao bi ga udario u glavu.

Ona dotrči i tutne mu u ruku kamen tako da je šiljak gledao prema dolje. Trebao je zamahnuti i ubosti ili rasparati Ora. Onda bi bio zadovoljani dao bi se odvesti u šumu. Ali, Agr je samo zbunjeno stajao. Or nije propustio prigodu: trznuo se ispod njega i zbacio ga sa sebe. Ustao je prvi i dok se Agr još pridizao, pljesnuo ga po glavi. Bio je to snažan, zvučan udarac! Agr ga je dobro podnio, ali  je ispustio kamen!

Or je znao što činiti s njim! Uzme ga, skoči i zajaši Agru na leđa te držeći kameni bodaž s obje ruke zamahne odozgo prema dolje. Šiljak se zabo negdje između vrata i ramena! U prvi mah zatečen, Agr je na drugi ubod stravično riknuo i bolno se izvio tako da ga nije uspio ozlijediti po treći put kao što je htio već je odletio s njegovih leđa i pao na svoja izbivši si  sav zrak iz pluća. Tresući se u očajanju, veliki je mužjak drhtavim rukama pokušavao dotaći ranu na leđima, ali uzalud. Izgledao je uplašeno, oči su mu bile velike i okrugle, prepune očaja. Nije bilo dvojbe da je izgubio svaku volju za borbom.

Or se pridigne i teurajući najprije dodirne krvavo uho, a onda pogledom potraži U. Pogled mu je bio puno bola, razočaranja i prijekora, a u ruci je držao okrvaljeni šiljak. Ona pomisli da je sada sve gotovo: ili će razderati Or ili će se zatući čopor. Ili oboje!

Pogledavši na trenutak nemoćnog protivnika koji se valjao po tlu cvileći i potom stvar koju je držao u rukama, on ponovo usmjeri svoj pogled u nju. I lagano razotkrije svoje zube.

U shvati da je zadivljen njenom pameću, da mu se zbog toga sviđa, da joj neće ništa, dapače, da želi biti s njom. Brže-bolje je ponovo uzme plod i tutne mu ga u ruku te ga povuče za drugu ruku jer šuštanje čopora je bivalo sve bliže. 

Pobjegli su, što dalje od čopora, u divljinu i slobodu.

I živjeli su sretno, ona prva žena i on, vječno joj zahvalan majmun.                                    


* Naravno, ime kao i ostala je samo  približan zapis nartikuliranih glasova koji “pate” u nastojanju da postanu prajezik

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *