Mrtva sezona, sedamnaesti dio

– Nemojmo tako, tako možemo do jutra! – podigne Ozren ruku kao da zaustavlja vozilo – Uzmimo i tu pretpostavku u obzir, da će ubojica doći da bi skinuo sumnju sa sebe. Kažu da se ubojica vraća na mjesto zločina, valjda zbog snažnih osjećaja koje je proživio. Ovo nije isto, ali ima sličnosti.  Ne morate se opterećivati, bacite udicu, pa ako nešto zagrize, dobro, ako ne, svejedno.

– Mi se zapravo uopće ne moramo opterećivati, pa ni samom istragom – reče Miran, a Ozren odmah potvrdi: – Ma, naravno!

– Niti smo mi policija da svoju istragu moramo provoditi tajno – nastavio je Miran.

            Ozren ga nije razumio, pa je zastao.

– Što time misliš?   – upita Džafer.

– Mislim da na Facebooku objavimo da provodimo privatnu istragu i zamolimo svoje prijatelje da nam jave sve što znaju o Linu i njegovom životu posljednjih mjeseci.

            Ozren nije znao što bi rekao. Džafer jest.

– Pa, nije ti loša ideja. Ako ubojica sazna da netko zna nešto što on ne bi volio da zna, možda učini nešto što će ga odati – reče on.

– Ne samo to – doda Miran – Možda se pritaji, ali onda se postavlja pitanje zašto se, ako nije kriv, prestao ponašati sumnjivo nakon što je to pročitao na Facebooku?

– Samo da ne posumnja da netko negdje razmišlja kao ti, pa se ipak prestane ponašati sumnjivo.

            Miran osjeti da mu je loptica vraćena i da Džafer likuje zbog toga.

– Hm! – oglasi se  Ozren – Ne znam što bih rekao.

            Pustili su ga da razmišlja.

– Idemo ovako: objavite da istražujete Linovo ubojstvo i to je sve. Nitko ne mora saznati da se mi ovdje sastajemo i da istovremeno istražujemo Vllasijev nestanak jer smatramo da je to povezano. Neka to bude kao ono kada policija preko medija pusti u optjecaj podatke o kojima želi da krivac zna da bi ga izazvala. Naravno da ne kaže ono što doista zna. Tada ta vaša ideja ima smisla. 

– Pa, da – reče Miran – mi mislimo samo na Lina, a na Vllasija smo skoro zaboravili. Jeste li što čuli o njemu?

– Samo ono što smo i znali: da je bio u lošim odnosima sa suprugom jer je imao neku ljubavnicu. Potvrđeno. Preko žene prijatelja moga prijatelja koja je bliska Teuti. Navodno su ih susjedi čuli kao se svađaju.

– A Teuta?  Je li ona imala motiva da ga smakne? Ovako je sve njeno, a da se razvela ostalo bio joj pola. Ako bi! – reče Miran.

– Teuta se borila da ga zadrži, rekla mi je žena  – odgovori Ozren – Ipak, u očaju čovjeku može svašta pasti na pamet.

– A ljubavnica? Možda ga je ona sredila jer se htio vratiti ženi upravo u trenutku kada je pomislila da je njen – reče Džafer.

– I ta ti je dobra – reče Ozren – On je, uostalom, najvjerojatnije nestao dok je s njom bio na dočeku nove godine. Trebali bismo saznati koja je ta. Ona može biti iz nekog drugog grada. I to je vjerojatno ona žena koja je one noći ušla u njegov “Planet Ice”, a s obzirom da je vrijeme bilo ružno, najvjerojatnije je domaća. Istina, može biti da pod okriljem kiše došla iz drugog grada. Kako god bilo, i tu, kao i kod Lina, moramo pretpostaviti postojanje ljubomornog muža!

– Ili ljubomornog ljubavnika – reče Miran – Možda je održavala vezu s dvojicom – trojicom. Možda ih je namjerno okupljala oko sebe kao kuja koja se tjera, pa je uživala gledati kako gube glavu zbog nje i glože se.

– Čovječe, s kakvim si se ti to ženama družio!? – pola u šali, pola ozbiljno uzvikne Ozren.

– Samo promatram svijet oko sebe – reče žaleći što je iznio onakvu pretpostavku jer je ispao ženomrzac.     

– Što je s njegovom braćom?  Nisam o njima nikada ništa čuo, ali pretpostavljam da ima barem petoro – šestoro braće – reče Džafer.

– Braća su mu u Švicarskoj i u Makedoniji, koliko ja znam. Svi imaju biznise i ništa im ne nedostaje – odgovori mu Ozren.

– A kocka? A dugovi?  – upita Miran.

– Ništa se ne čuje.

– Šverc droge? – upita Džafer.

– Adem je imao love, a gluposti nije nikada izvodio. Uvijek je bio pristojan dečko, od dvanaeste je pomagao ocu u slastičarnici, sjećam se.

            Nakon tih riječi, svi su se posvetili svom viskiju, koji  ih je već bio lijepo ugrijao. Bilo je očito da su iscrpili raspravu. 

– Ima još nešto –  sjeti se Miran.

            Oni ga pogledaju sa zanimanjem, a on reče: – Moj punto. Gasi se. Nešto ne valja s elektronikom.

            S pićem u žvalama i praznom čašom u desnici Ozren raširi ruke, pa proguta i reče:- Kad god hoćeš, samo dovezi!

– Treba ga nakrcati na kamion – reče Miran.

– A to ti se ne da! – reče Džafer, pa se prije nego je Miran potvrdio to, obrati Ozrenu – Nevjerojatno kao se čovjek zalijeni kada je nezaposlen! Ja se već dva dana ne uspijevam natjerati da pošišam nokte, a ljeti bi se digao u šest, radio do sedam, okupao se, večerao i natrag u noćni život do dva i onda sve ispočetka!

            Ozren se nasmijao, pa blago lupio dlanom postolu, što je značilo da je njihov susret završio. Odložili su čaše i ustali se. 

– Dakle: Facebook, pa sprovod – reče Miran.

– A ja ću se raspitati o zgradi – reče Ozren.

            Već su bili pred izlazom iz radione, kad Ozren dovikne za njima: – Dečki, još nešto!

            Okrenuli su se upitno.

– Svi za jednog, jedan za sve!

            Džafer izjuri van, Miran se nasmiješi, a Ozren se stane smijati.     

Osmo poglavlje

            Zatražio je od svojih facebook prijatelja da mu jave sve što znaju o Linu jer vodi privatnu istragu o njegovoj smrti. Pet minuta nakon toga imao je dva lajka i jednu obavijest da će mu javiti kada nešto sazna, i to od tamo nekog čovjeka dvadesetak godina starijeg od njega, kojega je poznavao, ali s njima nikada u životu nije razgovarao, niti se sjećao kada je s njim sklopio prijateljstvo.  Namjeravao je nakon toga gledati klipiće s borilačkim vještinama, ali pozornost sumu privukle enigmatske pitalice, mjerenje kvocijenata inteligencije i “tricky questions”, Nije bio ništa uspješniji nego u novinama. Nekoliko minuta prije ponoći, pa se onda vratio na Facebook. Našao je još dva lajka. Tješio se da je kasno i da će ih sutra vjerojatno biti više.

            Ujutro se ustao odmah nakon što ga je budilica probudila. Bio bi se po običaju valjao u krevetu i razmišljao o životu da nije čuo zlokobni huk pored prozora. Prethodnu večer je na dnevniku čuo najavu snijega u gorju, “a pokoja bi pahuljica mogla zalepršati i na obali”. Zar doista? Kada je otvorio unutarnja prozorska krila i potom  kapke, u prsa ga je pogodila nemilosrdna hladnoća. Dan je bio taman, osjećao se onaj poseban miris koji najavljuje snijeg. Vjetar je podsjećao na tromu zvijer koja se s vremena se na vrijeme trgne i zareži.  Zatvorio je prozor  s mišlju da danas može odjenuti onaj svoj šareni džemper kojega je volio jer bio udoban, ali je klima uglavnom bila takva da je u njemu bilo pretoplo. Kad je stao pred zgradu, pokazalo se da je bio potpuno upravu. A i vunena kapa je dobila puni smisao.

            More nije bilo svoje. Rastrojeno, spajalo se sa sivim nebom već na ulazu zaljev. Barke u mandraču kao da su jedna drugoj jadale. Nije bilo dobro.   

            U kladionici ništa.     

            Barem je toplina kafića bila je prijatelj. Baldo, ćelavi prodavač cipela koji je očigledno bio u drugoj smjeni, otvorio je vrata da bi izašao iz njega trenutak prije nego ih je Miran dohvatio da njih dvojica uđu. Nosio je šešir široka oboda, vrat mu je bio dodatno zaštićen šalom koji je diskretno virio ispod okovratnika kaputa.  Ovlaš su ga poznavali, pa su ga tako i pozdravili u mimoilaženju, a on je uzvratio na isti način. Unutra su ostali sami sa Cintijom.

– Tako, znači, vodite istragu – rekla im je tek što ih je opazila.

– Brzo se širi – reče Miran vješajući jaknu na vješalicu.

– Mi smo prijatelji.

– Nas dvoje? Otkada?

– Jesmo, jesmo! Već godinama!

– Sram te bilo! – reče mu Džafer sjedajući, a ona se nasmije.

– Pa, dobro, pomogni nam!

– A kako ću vam ja pomoći?

– Samo naćuli uši i ako čuješ nešto sumnjivo, dojavi!

 – Ma, jel’da?! Pa, da još i mene ubiju! Dva mala makijata?

            Potvrdili su to. Miran je istog časa zaboravio da je s njom razgovarao o Linu. Dohvatio je  novine i stao ih listati. Džafer je uzeo druge, one koje nisu imale pitalicu.

            Pročitavši jednu u svojima, Miranu odmah sine rješenje i isti čas postane radoznao hoće li isto tako biti s Džaferom i Cintijom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *