Mrtva sezona, šesnaesti dio

Ušao je “Barkasu” užurbanim korakom, kao da kasni na posao. Uz Džafera je na šanku zatekao Luku i Mateja; Toni i baraba Rino su sjedili za svojim stolovima i čitali novine. Jedne su se presavijale preko ruba metalnog pretinca stalaže i on odmah pođe po njih.

– Što ćeš piti?- upita ga konobarica Branka dok je prolazio pored šanka.

– Veliki makijato – rekao je i ne pogledavši je dok je uzimao novine.

            Vrijedila je uzrečica “Branka brani”. A i nije bila nešto. Istina, kukovi su bili široki, ali je gore bila uska i ravna; podsjećala je na lopatu.  

– Što ima novoga? – upita on sjedajući za preostalu slobodu stolicu na šanku.

– Nisi vidio osmrtnicu? – upita Luka.

– Osmrtnicu? Čiju? Ne čitam osmrtnice!

–  Čiju!? Linovu, čovječe! – tada će Džafer.

– Pa, jasno, bilo je i vrijeme! – reče otvarajući novine – Kada?

– A šta ja znam! – reče Džafer.

– Sutra u četiri – odgovori mu Luka.

            Gledajući u novine, ali još ne čitajući, Miran upita:- A tko će ga sahraniti?

– Grad – reče Ranko – Tražili su rodbinu, ali nema nikakve. Jedan majčin brat je u Americi, a drugi u Australiji, a oni imaju važnijeg posla od bacanja dolara na pogreb nekog nećaka, kojega možda nikada nisu ni vidjeli.

– Siroti Lino – reče počinjući čitati – Toliko vremena u hladnjači.

– Bojim se da neće na puno toplije mjesto – reče Luka –  Zovu snijeg, a kažu da bi i na moru mogla zalepršati koja pahuljica.

– Žali grobare – reče mu Džafer – Neće im sutra biti lako kopati ako noćas stisne, zemlja će biti kao beton.       

            Luka, Matej i Toni već su odavno bili napustili bar kada mu je barba Rino predao posljednje novine koje još nije prelistao.

            Džafer je zurio u televizor, neki je skijaški skakač upravo uzlijetao sa skakaonice, kada mu on   pročita jednu od pitalica: – Slušaj! Osuđen si na smrt; možeš birati način egzekucije. U jednoj sobi  je streljački vod, u drugoj električna stolica,a u trećoj tri lava koji godinu dana nisu jeli. Što trebaš izabrati da bi preživio?

            Džafer se nasmiješi, spokojno potegne gutljaj piva i reče: – Pa, ako ni lavovi nisu jeli godinu dana, onda su do sada zasigurno crkli.

            Miran ne reče ništa.

– Što, nisi valjda mislio da to neću znati?

– Pa, netko se ne bi sjetio.

– Ne bi se sjetio onaj tko si opterećuje mozak. Onaj tko je jednostavno bistar, taj se odmah sjeti.

– Da, ali moraš vježbati mozak da ne zakržlja!

– Jedno je vježbanje, drugo je mučenje. Mučenjem sebe uništavaš, a vježbaš kad ti se ukaže prilika.

– Pa, onda, ako ide od prve dobro, ako ne, ništa, je li?

– Upravo tako!

            Miran sklopi novine i baci ih na šank. Nije se mogao sjetiti ničega čime bi mu proturječio.

            Desetak minuta kasnije hodali su uz rub rive prema autu. Pod površinom tamnozelenog mora jurilo je jato oveće  jato crne riblje mlađi. Gledali su ga očinski.

– Idemo na pogreb? – upita Džafer ne podižući pogled.

– Bio bi red – odgovori Miran na isti način.

– Da, bio bi.

            Umjesto u jedan, kod Ozrena su bili nešto iza podna i pol.

– Dečki, vama se žuri – reče on brišući ruke kučinom – samo da dovršimo ovo.

            Odnosilo se to na motor ispod podignute haube uz kojega je radio jedan od njegovih.

            Počekali su. Bila je to prilika da se ode do onog kalendara i  razgleda ljepotica. Neznatno u desno okrenuta brineta svoje je duge kovrče desnom rukom pridržavala iza desnog uha, a ljevicom se uhvatila za tjeme. Tako su joj čvrste dojke izgledale veće i šiljatije jer se činilo da joj težinom produbljuju pazuha. Usne je jedva primjetno napućila, a filozofski pogled uputila negdje kroz promatrača. Sjedila na podu prekriženih nogu; vidio se trokutić crvenih gaćica. 

– Da vam je ovakva jedna, a?   – dobaci Ozren radeći. 

            Ništa nisu rekli, samo su prestali gledati.

            Kad  ih je odveo u svoju sobu,  bez pitanja je izvadio viski i čaše i natočio. Nisu se bunili, samo su sjeli ispred njegov stola.

– U zdravlje! – rekao je podižući čašu stojeći.

– U zdravlje! – odgovori Džafer podižući svoju.

– Za istragu! – reče Miran držeći svoju pred sobom.

– Za istragu! – potvrdi Ozren, pa otpije malo, sjedne, stavi ruke na stol i upita: – Da čujem što ste našli!

            Miran mu ispriča sve o susretu s Nikolinom, Spomenkom i Junkyem. Ozren je slušao nagnut na naslon stolice, povremeno škiljeći.

            Završivši, Miran pokaže dlanom na njega: – A sada vi!

– Ja? Da, naravno! O tome se i radi! Hoću reći, ima veze s ovim vašim. Ja sam otkrio da je Nikolina Linov rod.

            Miran i Džafger istovremeno podignu obrve.     

– Linov i njen otac bili su bratići; ne pravi, nego nešto na pola jer je djed imao dvije žene. Došli su iz Like ovamo prije rata, zaposlili se kao konobari, našli cure, oženili se i ostali. Nisu osobito držali jedan do drugoga; nisu ni došli zajedno, samo istovremeno, ali bili su iz istog sela i znali bi popričati, onako, kada bi se zaželjeli svojih riječi i naglasaka, razumijete?  To mi je ispričao Poldo.

– I što s tim? Zašto bi Nikolina, ili možda njeni, smaknuli Lina? Neka obiteljska tajna? – upita Džafer.

– Nikada se ne zna. A, kažem ti, sumnjiva mi je! – reče mu Miran.

– A ona druga?

– Helena?

– Zašto bi ona bila Nikolinin suučesnik u … Pa, ni ne znamo u čemu! Nisu ga one ubile, niti su  mogle znati da će ga more taj dan na tom mjestu izbaciti!

– Imaš pravo – reče Ozren – Ali, srce ima razloga koje razum ne razumije, rekao je netko! Osim toga, svi znamo da bura nosi smeće na Gluboku, zar ne? No, dobro, zadržimo se samo na tome da je to čudno. Jednako kao i Linovo pišanje u maslinu.

– Ako je to bio on!  – reče Džafer.

– E, jebi ga sad! – izvikne Miran – Uzmimo da je bio, pa ćemo vidjeti!

            Džafer nastavi: – Razmišljao sam: vidio ga je narkić, a ti vide svašta. Pogotovo kada su u krizi, pa idu provaljivati.

– I ja sam razmišljao. Kada pišaš noću, vani? Kad ne smiješ napustiti mjesto na kojemu jesi jer  nekoga ili nešto očekuješ, a ne znaš kada će doći!  

– Tako je! – Ozren ubode kažiprstom prema Miranu – Jako pronicljivo! Lino je nekoga ili nešto čekao! I to noću, što znači da nije želio da bude viđen.

– Možda ni on sam nije znao koga ili što čekao– reče Miran.

– A možda je samo stražario ili osmatrao – reče Džafer.

– I to može biti – prizna mu Miran.

– I možda iz nekih posve blesavih razloga koji veze nemaju s time što ga je netko ubio – nastavi Džafer.  

– U redu, u redu! – umiješa se Ozren – Istražit ću malo povijest te zgrade i cijele lokacije. Tko zna, možda još netko živi u njoj osim ono dvoje Austrijanaca. Mi to ne znamo, pa možda ni Junky ne zna.

– Možda je Junky sve izmislio – reče Džafer – Možda je jedan od onih koji vole izmišljati, ja znam nekoliko takvih. Ima i neka dječja knjiga o tome.

– “Lažeš, Melita!” Čitao si? – upita ga Miran podozrivo.

            Znao je što će biti: Džafer je trgnuo glavom kao da mu je nešto  neugodno zamirisalo i rekao: – Čuo sam to od svoje nećakinje! Ako Junky laže, profesor to zna, pa me ne bi čudilo da nam ga je podvalio da se lijepo zabavljamo s njime.

– Moram priznati da bi mogao biti u pravu – reče Miran.

– A možda je Junky lagao i samom profesoru. Onako, dok su razgovarali – nasmije se Ozren ispod brkova – Uostalom, Spomenko vam duguje izvještaj iz zbornice. Ne bude li koristi od toga, uvijek ga možete optužiti da vam je lagao i ponovo mu zaprijetiti. Iscijedite iz njega što više možete!

– To nam neće biti teško – reće Miran.

– Ne, sigurno neće – složi se Džafer.

– Sutra je Linov pogreb, to znate? – upita Ozren. 

            Potvrdili su uglas da znaju.        

– Bilo bi dobro da odete i vidite tko će doći. Možda se pojavi netko koga najmanje očekujete. Vi, uostalom, možete sa svakim povesti razgovor na račun toga što ste ga poznavali iz kafića i što ste ga pronašli. A onda možete razgovor usmjeriti u pravcu u kojemu bi vam se nešto moglo otkriti. Razumijete?

– Možda se i sam ubojica pojavi ondje jer misli da tako sigurno neće biti sumnjiv– reče Džafer.

– Da, samo da on ne posumnja da netko negdje razmišlja kao ti, pa ipak ne dođe – na to će Miran.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *