Dvoboj u Santa Feu, trideseti dio

A Silver i Spes opasani oružjem osjećali su se pomalo divlje i grubo unatoč svojim dobrim odijelima jer nitko Plazom nije hodao naoružan. Kasnije će otkriti da je izvan središta grada nošenje revolvera posve razumljivo, ali ovdje su susretali poglede ispod oka.             Možda ih je zato recepcionar, čovjek zalizane kose i brkova zabrijanih u tanku crtu iznad gornje usne, dočekao pomalo pretjerano razdragano – oni su, Silver postane toga svjestan, kockari, lutalice i bjegunci bez obzira na to što […]

Pakleni trilobiti, trideseti dio

– Misliš? – reče mu on – Moćni jesu, ali nisu svemoćni. Oni nisu bogovi! Možda su došli do zaključka da ono što je prirodno ne treba umjetno proizvoditi. Ili još bolje: da se ono što je prirodno nikada ne može zamijeniti nečim umjetnim.    – Misliš da je smisao našeg stajanja na Granici da jednostavno stojimo na granici? Drže nas poput stoke, a misterij Granice je tu da nam zaposli umove? – upita Hans. – Sve što se događa, događa […]

Emo

U onoj skoro pa psihozi oproštaja od Đorđa Balaševića bilo je skoro pa opasno reći da ga ne obožavate. Odmah ste bili nekakav. Odrastao sam uz njegove pjesme, pamtim njegove stihove, ali nisam bio njegov fan. Jednostavno, sve mi je to bilo previše sentimentalo, previše sladunjavo, previše – emo.   Da, znam pojam emo nastao je iz punka i njime označavamo mlade ljude kojima kosa pokriva jednu stranu lica, na drugoj im oko jedva vidi kroz šiške. Kakve to veze ima […]

Dvoboj u Santa Feu, dvadeset i deveti dio

Hvatala se večer kada su stigli u postaju Tres Piedras gdje ih čekali lavabo s vodom za umivanje, večera i postelja, a kočiju novi, trka željni konji. O svemu se skrbio otresiti krezubi bradonja koji je izgledao kao netko koga ni u najgorem snu ne biste poželjeli za ugostitelja, ali, začudo,  nisu naišli ni na što zbog čega bi se mogli požaliti.             Oko postaje se nalazilo još drvenih kuća, konjskih staja i mnoštvo trupaca jer u posljednje je vrijeme […]

Pakleni trilobiti, dvadeset i deveti dio

Jesu, pošli su dalje, jer im ići dalje prešlo u naviku. Zavili su si rane i pokopali pravog Matsuka. Ostale su ostavili. Uostalom, nitko nije htio sahranjivati samoga sebe! Negdje pred zalazak sunca hodali su ovećom livadom po kojoj je raslo veliko cvijeće pomalo nalik na agavu: iz fontane listove izdizala se stabljika s mnoštvom crvenih cvjetova po sebi oko kojih su se rojili kukci. Vukli su se bezvoljno u poderanim odorama i s ostacima opreme na sebi. Tabani su […]

Dvoboj u Santa Feu, dvadeset i osmi dio

U metež uskoče preplašeni konji.               To je omelo strijelce i vođa je dao petama vjetra ostavljajući četiri druga zavaljena na tlu. Ali, konji su se brzo odritali  od tog mjesta i cijevima otvorili pogled na njegova leđa.  Oko njega ponovo zazuji, on u panici nezgodno stane, spotakne se  i zavali na tlo gubeći šešir s glave. I ostane na leđima nadajući se da će tako poživjeti koji trenutak više. Pucnjava prestane, a Silver, koji je ispucao cijeli bubanj, spremi […]

Da bi jeo, moraš biti sit

Čitao sam Bibliju i izreka koja mi se najviše usjekla u pamćenje je ona kad Isus kaže:“Tko ima, još će mu se dati, a tko nema, uzet će mu se i ono što ima.“ Kada sam nekima to pričao nisu vjerovali jer zvuči tako okrutno i nekršćanski. Kršćanski je dati onome tko nema, pomoći siromašnome. Također, neki bi rekli da je pravedno i pošteno, znači: kršćanski , uzeti nekome tko ima više nego što mu treba da bi se dalo […]

Pakleni trilobiti, davadeset i osmi dio

Pođoše u tom pravcu i na pola puta začuju stenjanje i neartikulirane glasove. Spremni da svakog časa opale potrče naprijed. Prije nego što su stigli začuje se jauk prepun boli i očaja. Sada su više skakali nego trčali! Spaze nekoga kako srlja kroz grmlje. Naciljali su i čekali da se pokaže. Pred njih iziđe Matsuko! Držao se za trbuh koji je krvario. Lažni Matsuko! Ali, ne, on to nije mogao ponovo učiniti. Orlovo pero je ispalio zraku koja ga je […]

Dvoboj u Santa Feu, dvadeset i sedmi dio

Kočijaši siđu da raspregnut konje, a putnici izađu da još jednom protegnu noge.  Nakon  topota, štropota i škripanja mir divljine u kojoj se čuje samo pjev neke ptice u daljini Silver osjeti kao čisti užitak. – O, kako je zrak ovdje krasan! – reče gospođa White otvarajući svoj suncobrančić, što je Crispy već bila učinila uživajući u pogledu. – Dan je općenito prekrasan – dometne gospodin Smith ustobočivši se – Odavno nisam vidio tako plavo nebo; oblačić samo jedan!             […]

Pakleni trilobiti, dvadeset i sedmi dio

–  Izgledaju kao da nisu, ali mislim da su jestive. –  Možeš li ih uhvatiti? Mislim, bez lasera, da ostanu cijele. –  Treba mi kolac i nož da napravim koplje. – Izvrsno! Mi ćemo skupiti granje i napraviti vatru! – Nemam nož – reče Indijanac – Odnijeli su ga trilobiti. –  Evo ti moj! – pruži mu svoj nož. – A mi ćemo prošetati i naći suhog granja? – predloži Hans. – Ti traži drva – reče mu Matsuko – […]